Iran i Sirija - komentar 7

Tehran, 4. siječnja  1996.                                           

Veleposlanstvo Republike Hrvatske - Teheran

dr. Osman Muftić, veleposlanik

 

 

Predmet: Tjedni politički komentar (7)

 

 

            Zahlađenje odnosa Irana i Sirije

 

 

            Od Iranske revolucije dalje Sirija je bila i ostala do današnjih dana jedna od zemalja, koja je podržavala Iran. Odnosi te dvije zemlje čija je sudbina glede izolacije slična, bili su cijelo vrijeme deklarirano prijateljski, poglavito glede stava prema Izraelu i palestinskom pitanju, ali i zbog određenog stupnja izolacije u kojoj se obje zemlje nalaze prema međunarodnoj zajednici. Međutim najnoviji događaji na bliskom i srednjem istoku i ozbiljna promjena ponašanja Sirije  izazvali su burnu reakciju u Iranu.

            Počelo je s napadima  iranskog tiska na Siriju, da bi se kulminacija dogodila 30. prosinca 1990. kad je potpredsjednik Irana, u stvari predsjednik iranske vlade, Hassan Habibi otkazao predviđeni posjet Siriji, tijekom kojeg bi došlo do sastanka ranije uspostavljenih zajedničkih poslanstva dvije zemlje.

            Koji su razlozi za to naglo zahlađenje odnosa? Iranci ih ni malo ne kriju.

            Prvi razlog je najnoviji pristanak Sirije, da pod Američkim patronatom obnovi pregovore s Izraelom oko Golanske visoravni. Na taj način se Sirija, poslije Egipta, Libanona i Jordana uklopila u mirovni proces oko Izraela i napustila tvrdi protuizraelski blok u kojem prednjači Iran.

            “Sirija nastoji promijeniti svoju regionalnu politiku, pod cijenu zaboravljanja svojih starih prijatelja, koji su joj pomogli za vrijeme njezine izolacije osamdesetih godina, opskrbljujući je naftom,” optužuje Siriju za nezahvalnost dnevnik Abrar.

            “Sirija se sad ponizuje tražeći mir s Izraelom i njezini predstavnici sjede za večerom zajedno s Cionistima,” nastavlja list.

            Drugi razlog je za Iran još bolniji. Sirija je zajedno s Egiptom i šest zaljevskih zemalja potpisnik deklaracije u kojoj podržava Ujedinjene Arapske Emirate u njihovom teritorijalnom sporu s Iranom oko otoka Abu Mussa. Dapače Sirija je bila domaćin sastanka na kraju kojeg je deklaracija potpisana¹.

            Ministarstvo vanjskih poslova Irana je reagiralo već slijedeći dan s opaskom da bi “za zemlje potpisnice deklaracije bilo bolje kad bi svoju pozornost usmjerile na Cionistički režim  umjesto da daju izjave koje vode jedino podjeli i nerazumijevanju među muslimanskim zemljama”.

            U komentaru u Iran newsu², govori se o tome kako “Iran ne može tolerirati da mu prijatelj zabija nož u leđa, što ukazuje da je deklaracija koju je Sirija potpisala bolnija za Iran od Sirijske namjere za uspostavljanjem mira s Izraelom. U komentaru se posebno naglašava, da je povijest pokazala kako Sirija nema mogućnosti za uspostavu pravednog mira s Izraelom. Spominje se kako na primjer rezolucije Vijeća sigurnosti broj 242 i 338 nikad nisu primijenjene i kako pregovori između Sirije i Izraela, koje sponzoriraju Sjedinjene Američke Države nemaju stoga izgleda za uspjeh. Međutim Iran to pitanje ipak u neku ruku drži Sirijskim internim problemom, u koje se iz načelnih razloga ne želi miješati. Otoci u Perzijskom zaljevu, koji se u članku nazivaju iranskim, su nešto posve drugo i Tehran “u najmanju ruku očekuje od Damaska proučavanje problematike, prije nego stane na stranu onih koji ustrajavaju na neopravdanim teritorijalnim zahtjevima prema Islamskoj Republici”.

            “Iran ne može tolerirati takvo neprimjereno ponašanje prijateljskoj zemlji, koja je uživala njegovu političku, moralnu i materijalnu podršku,”, naglašava se u spomenutom komentaru. Uočljivo je ipak da se unatoč kritikama Siriju i dalje naziva naziva prijateljem, što ostavlja odškrinuta vrata odleđivanju.

            Na Iranske optužbe Sirija je reagirala porukom koju je sirijski ministar vanjskih poslova Farouk al-Shara, preko svog dugogodišnjeg veleposlanika u Iranu Ahmada al-Hassana poslao  pomoćniku ministra vanjskih poslova Irana Husseinu Sheikholeslamu.

            U poruci se naglašava strateška važnost povezanosti Irana i Sirije, te da Sirija neće nikada promijeniti svoj prijateljski stav prema Iranu, te da će ga i ubuduće podržavati na svim međunarodnim skupovima.

            Značajnije od onoga što se u poruci Sirije Iranu iznosi, je ono što se tamo ne spominje. Ne spominju se niti sirijsko omekšavanje prema Izraelu, niti deklaracija o podršci Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koja je toliko uznemirila Iran.

 

 

 

 

                                                                               mr.  Željko Šikić, ministar savjetnik

 

 

na znanje: gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra

---

¹ 28. prosinca 1995.

² 1. siječnja 1996.