Utjecaj politike na standard - komentar 6

Tehran, 27. prosinca  1995.                                            

 

Veleposlanstvo Republike Hrvatske - Teheran

dr. Osman Muftić, veleposlanik

 

 Predmet: Tjedni politički komentar (6)

  

            Utjecaj politike na standard i način života Iranaca

 

            U usporedbi s drugim zemljama utjecaj vlasti na život pučanstva u Iranu je nadprosječan. Islamska Republika Iran svojim svekolikim mjerama i okvirima, izravno i neizravno, regulira i životni standard pučanstva. Ipak, određeni značajni životni tijekovi i procesi odvijaju se izvan zacrtanih shema. Život, kao i voda, pronalazi potrebne izlaze preko, ispod i pored postavljenih brana i odvija se na njemu pogodan način tamo gdje za to pronađe mogućnosti. Potvrđuju to različite lakše ili teže uočljive manifestacije.

            Službeni prihod po glavi stanovnika¹ je relativno nizak s obzirom na izuzetne gospodarske potencijale ove zemlje. Uostalom ova brojka često ne pokazuje dovoljno. Ta se konstatacija poglavito odnosi na Iran. Mnoge stvari su ovdje prikrivene ili posve skrivene pa je, ukoliko se želi nešto točno saznati, potrebno pozorno promatrati i svakako nastojati osloboditi se predrasuda ili površnih dojmova².

            Prvi kontakt s Iranom nagovještava po vanjskim manifestacijama zemlju niskog standarda, ružnih sivih građevina, zakukuljenih žena, velikog broja policajaca, neestetskih natpisa i reklama, gustog i neurednog prometa, prljavih i oštećenih automobila, neatraktivnih i praznih restorana i kavana. Nakon nekog vremena prilagodbe počinje se ukazivati drugačija slika. Iza visokih zidova otkrivaju se se velike i često vrlo ukusno izgrađene kuće ravnih krovova³, s velikim vrtovima i čestim bazenima za kupanje. Zgrade imaju garaže u prizemlju ili dvorištu, moguće je vidjeti veliki broj novih i skupocjenih automobila⁴. Stanovi su opremljeni skupocjenim pokućstvom, rashladnim uređajima, centralnim grijanje i kaminima, u mnogim zgradama postoje zatvoreni zimski bazeni, saune, jakuzii. Bogate stambene i poslovne zgrade pokrivaju veliki dio Tehrana, grada sa znatno više od 10 milijuna stanovnika⁵, i tek prema južnim rubovima bliže pustinji, moguće je primijetiti siromašnije nastambe, karakterističnije za neke druge iranske gradove.

            Cijeli grad je prošaran golemim brojem na prvi pogled neuočljivih različitih malenih trgovina, otvorenih do kasno uvečer. Postoje trgovački centri s velikim brojem malih trgovina  luksuzno opremljenih i opskrbljenih ženskom i muškom odjećom i obućom zapadnog stila, proizvodima svjetski poznatih kozmetičkih tvrtki, nakitom, športskom opremom i odjećom, uvoznim pokućstvom i kućanskim aparatima⁶.        

            Ukupan sivi dojam u stvari prikriva raznovrsnost i bogatstvo, u neskladu sa službenom politikom, koja poziva na egalitarizam. To nužno ne znači da iranska vlast uistinu ne brine o standardu siromašnih slojeva pučanstva, koji postoje i ovdje kao i svugdje. Uočljivo je mali broj prosjaka, a osnovni životni artikli su veoma jeftini. Pored jeftinog benzina i kruha, koje po niskoj cijeni može nabaviti svatko, cijeli niz artikala, poput ulja, siromašniji (ili promućurniji) Iranci nabavljaju stajući u redove (oni promućurniji kao i svugdje u svijetu vjerojatno i izvan redova), koji se često mogu uočiti i u kojima dominiraju po iranskim islamskim običajima u crno zavijene žene.

            Veliki broj trgovina i trgovaca ne bi mogao opstati kad ne bi imao tko kupovati. Luksuzni butici s uvoznom odjećom i obućom, ili dobro opremljene trgovine s elektroničkom opremom s cijenama višim od onih u Europi ne bi postojali kad  proizvodi poznatih svjetskih marki⁷ ne bi nalazili kupce⁸.

            U golemom broju automobila na ulicama, u zimskim mjesecima nerijetko se mogu primijetiti oni s držačima za skije na krovu. Skijališta u blizini Tehrana, na kojima se snijeg zadržava dvije trećine godine vrve od skijaša, brojni hoteli i planinarski domovi, kao i lijepe privatne planinske kuće⁹ su zauzete. Ista je situacija s hotelima na otoku Kishu u Perzijskom zaljevu ili brojnim kućama za odmor Kaspijskom jezeru. Teniski tereni su uvijek unaprijed zauzeti.

            Je li to stvar samo politike ili ukupnog shvaćanja života Iranaca, tek ovdje se ne naglašava ništa osim vjere. Dok se u mnogim dijelovima svijeta bogatstvo nastoji istaknuti kao domet pojedinca ili grupe ovdje se ono drži skriveno iza zidova (unutar  velikog broja bogataških kuća) ili na tajnim računima u inozemnim bankama, dok se po svijetu ženska ljepota rabi za reklamu i predstavlja svojevrsno mjerilo estetske vrijednosti, ovdje je skrivena iza dugačkih ogrtača i velikih marama. Nije li to u skladu s podzemljem Irana koje skriva goleme količine nafte, plina i drugih ruda, a Iranci traže mogućnosti za njihovu što umjereniju i racionalniju uporabu, s basnoslovno bogatim strogo čuvanim riznicama, koje sadrže blago iz carskih vremena i neprocjenjivo vrijednim povijesnim spomenicima, koji su daleko od svjetskih turističkih tijekova?

            I bogatstvo i siromaštvo Irana sukladno se drže pritajenim i prikrivenim neodoljivo prijateljskim osmjesima, pogledima i gestama njegovih stanovnika.

 

 

                                                                               mr.  Željko Šikić, ministar savjetnik

 

 

na znanje: gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra

---

¹ U PCGLOBE stoji podatak da je 1991. prihod po glavi stanovnika u Iranu iznosio 1599 $.

² Zbog neusporedivo slabijeg poznavanja ostalih djelova zemlje ovdje iznesena promatranja i zaključci odnose se najviše na Tehran. Taj grad ipak nije mali uzorak, jer u njemu živi više od petine cjelokupnog pučanstva Irana.

³ Ravni krovovi stvaraju dodatni dojam jednoličnosti.

⁴ U samom Iranu su proizvodni pogoni Peugeota, Renaulta i Nissana, u kojima se proizvode suvremeni i skupi proizvodi tih marki, i prodaju se svi na iranskom tržištu. Pored toga proizvode se i stari tipovi engleskog proizvođača automobila “Hilman”, kojeg su Iranci prezvali u “Peykan”, i koji je naročito popularan kao taxi..

⁵ Broj stanovnika Tehrana je prava misterija. Prema PCGLOBU 1991. bilo ih je manje od 7 milijuna, ali Iranske najnovije procjene govore o 12 do čak 16 milijuna. 

⁶ Istočnjački način trgovine očigledno ne trpi velike robne kuće, pa se i golemi opskrbni centri u stvari sastoje od niza odvojenih malenih trgovina. Poznati Tehranski bazar, kojega neki drže najvećim na svijetu, na taj način dobiva svoje suvremenije odraze.

⁷ Nevjerojatno je da se trgovci u trgovinama u centru grada znaju hvaliti kako su određenu robu nabavili - švercerskim kanalima! Tako nije opterećena porezom i carinskim pristojbama, ali je to nadoknađeno visokim maržama, svojevrsnim porezom na rizik!

⁸. Prema članku u Keyhanu, koji prenosi nalaze jedne međunarodne istraživačke organizacije iz Londona ukupni su troškovi života na razini od 86,3% od onih u Engleskoj. Za siromašnije slojeve su niži od tog prosjeka, a visoke cijene luksuznijih proizvoda čine život za bogatije slojeve skupljim od europskog.

⁹ Atraktivnije su za naš ukus stoga jer zbog snježnih uvjeta obvezno imaju krovove.