Tehran, 07. prosinca 1995.
Veleposlanstvo Republike Hrvatske - Teheran
dr. Osman Muftić, veleposlanik
Predmet: Tjedni politički komentar (3)
Odnosi Irana i “Jugoslavije”
Kod upoznavanja s Irancima uočljivo je kako im sama riječ “Croatia” ne pokazuje u kojem dijelu svijeta se nalazi naša zemlja. Pokušaj objašnjenja spomenom riječi “Europe” izaziva još veću zbunjenost. Isti učinak ima i opis našeg zemljopisnog položaja s pomoću Jadranskog mora, Italije, Mađarske, Slovenije. Tek spominjanjem Bosne i Hercegovine odjednom je sve jasno. Obvezno se ozare i odmah zatim izgovore riječ “Yugoslavia” ne mijenjajući izraz lica. Asocijacija prosječnih Iranaca na naziv “Jugoslavija” je pozitivna. Odmah povezuju Tita, nesvrstanost, prijateljske odnose s Iranom, koji su utvrđeni još za šahova vremena, ali se nisu pogoršali ni nakon iranske revolucije. Riječ “Yugoslavia” ih očigledno podsjeća na neka bogatija vremena, a riječ “Bosnia” kod njih budi suosjećanje.
Ni iranska službena politika ne razlikuje se bitno od stavova prosječnih ljudi. Nesporno je da je Iran vrlo snažno stao na stranu Bošnjaka i da vlada Alije Izetbegovića u Iranskim vlastima ima snažnu (ne samo verbalnu) potporu. Nesporno je također da se u riječima iranskih dužnosnika i na novinskim stupcima nađe dosta loših izraza za bosanske Srbe, poglavito za njihove vođe Karadžića i Mladića. Ne preskaču se riječi “zločinci”, “agresori” i sl. Novine obiluju komentarima u kojima se diskvalificiraju bosanski Srbi i Muslimani označavaju kao njihove žrtve. Druga je pak stvar s “Jugoslavijom”.
Prema riječi “Jugoslavija”, kao i prema prostoru kojeg ona sad pokriva postupa se s puno više takta. Nema posebnih iskazivanja mišljenja o Srbiji i Crnoj Gori kao stvarnim uzročnicima agresije i zločina. Ponekad se kao izvješća stranih agencija u tisku prenose ne baš svijetle slike iz Beograda, ali je to u ravnoteži sa sličnim slikama iz Zagreba. Naravno ta ravnoteža nije zadržana u službenim kontaktima, koji su našom zemljom vrlo intenzivni, a s “Jugoslavijom” neprimjetni.
Do raspada bivše Jugoslavije u Tehranu je djelovalo dosta predstavništava te zemlje, koja su bila u tijesnoj svezi s jugoslavenskim veleposlanstvom. Padom Jugoslavije ta predstavništva su se brzo smanjivala ili gasila, a neki od zaposlenih su se prebacili u strane tvrtke. Međutim diplomatska ekipa se nije bitno smanjila, jedino je razina diplomatskih odnosa svedena na otpravništvo poslova. “Jugoslavija” po svemu sudeći bez ikakvih problema upotrebljava veliku zgradu i pripadajuće zemljište u ekskluzivnom dijelu Tehrana. Jugoslavenski otpravnik poslova pojavljuje se na diplomatskim prijemovima. Distribuira se “Yugoslav Weekly Survey” , kojega potpisuje “Embassy of the Federal Epublic of Yugoslavia, Teheran”.
Upravo zbog ovako rabljenog naziva te prilagođenog natpisa na ulazu u zgradu otpravništva poslova, a poglavito zbog istog naziva koji se pojavio u diplomatskoj listi koju izdaje protokol iranskog ministarstva vanjskih poslova upućena je tom ministarstvu naša nota, na koju nije bilo nikakve reakcije. Istu sudbinu doživjela je i naša nota u kojoj upozoravamo iranske vlasti da Narodna banka “Jugoslavije” nije nasljednik Narodne banke bivše Jugoslavije, pa stoga ne može raspolagati sredstvima koje je bivša Narodna banka imala.
Sve u svemu u odnosima Irana i “Jugoslavije” kao da se cijelo vrijeme čuva mogućnost ponovnog uspostavljanja dobrih odnosa. Možda čak i nije slučajno što su i prevoditelji u susretima s našim ili bosanskim dužnosnicima obvezno Iranci školovani u Srbiji, pa stoga i rabe srpski jezik.
Prigodom nedavnog Tehranskog sastanka “Islamske grupe za potporu Bosni”, o kojem su opširna izvješća donijele sve novine, u Iran Newsu od 29.studenoga (opet simbolika?) preneseno je malo zbrkano (namjerno?), ali ipak znakovito mišljenje iranskog ministra vanjskih poslova Velayatija, da će “budući odnosi s Crnom Gorom ovisiti o njenom ponašanju”, te da će “Beograd ubuduće biti element ravnoteže na Balkanu”.
“Izgleda da je Beograd promijenio svoj stav u posljednjih nekoliko mjeseci. To znači da oni postupno razumijevaju i prihvaćaju činjenice”, rekao je tom prigodom Velayati, prema navodima spomenutog članka.
Na proslavi nacionalnog dana Rumunjske slovenski veleposlanik Josip Kunić potvrdio je moje sumnje da je na pomolu i službeno odmrzavanje odnosa Tehrana i Beograda, te skoro podizanje diplomatskih odnosa na razinu veleposlanika. Predložio je sinkroniziranu akciju kako bi se u takvom slučaju sačuvala možebitna sredstva bivše Jugoslavije pohranjena u iranskim bankama. Sam Kunić nije prevelik optimist glede mogućnosti uspjeha takve akcije. A što ako je bankarska bilanca Irana i bivše Jugoslavija takva da Iran potražuje?
Poduzimali mi neke akcije, sami ili zajedno sa Slovencima, Bosancima i Makedoncima, ili pak stajali pasivno, to vjerojatno neće utjecati na otapanje odnosa Irana s “Jugoslavijom”. Uostalom baš je Slovenija upravo pokazala kako se naglo i brzo to može obaviti.
mr. Željko Šikić, ministar savjetnik
na znanje: gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra
Primjedbe
Objavi komentar