VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Tehran
I.R.Iran
Tehran, 17. lipnja 1996.
Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske - Zagreb
Tajništvo
n/r gospodin veleposlanik Zoran Pičuljan, tajnik državnog ministarstva
Predmet: Problematika premještaja iz Tehrana u Canberru
Štovani gospodine
Kad sam stigao u MVP u Utorak 11. lipnja 1996. u pisarnici sam primio nešto pošte koja je čekala otpremu za Tehran, vidio o čemu se radi i zamolio da se pošta ostavi tu, kako bih je preuzeo neposredno prije puta natrag u Tehran. Naime u pošti su bile i neke putovnice, tako da je bilo sigurnije ostaviti ih u pisarnici nego nositi ih u hotel (napominjem da sam tad konačno dobio i pismo koje ste mi kao odgovor na moje pismo ministru uputili 14. svibnja 1996., dakle gotovo prije mjesec dana!). Neposredno prije odlaska zrakoplova za Beč u petak 14. lipnja 1996. preuzeo sam poštu u pisarnici misleći da je to ona ista grupa pisama od prije tri dana. U zrakoplovu sam ipak pogledao u poštu i s iznenađenjem primijetio da tu ima i novih pisama. Nemalo sam se iznenadio kad sam dobio Vaše pismo s nadnevkom 7. lipnja 1996. u kojem me izvješćujete da se premještam u Australiju, te Vašu odluku od 4. lipnja 1996. po kojoj se premještam na rad u Ministarstvo vanjskih poslova 30. lipnja 1996., s napomenom da ću biti upućen na rad u veleposlanstvo u Canberru.
Ostao sam začuđen činjenicom da mi pismo i odluku nitko nije dao dok sam bio u Zagrebu, premda su bili napisani ranije. Tako sam i s Vama i s gospodinom Ministrom razgovarao o mom daljnjem rasporedu bitno nakon što je odluka već bila napisana! Isto tako nerealan je nadnevak mog premještanja u Zagreb. Prvo zbog činjenice da sam upravo s Vama, a i s novim veleposlanikom u Iranu gospodinom Bošnjakom dogovarao kako bi primopredaja trebala biti obavljena negdje u drugom tjednu srpnja 1996. Pri tom sam upravo ja forsirao moj što skoriji odlazak, ali se ovakav rok pokazao kao najkraće mogući. O nadnevku mog prijelaza u Australiju sam upravo ja inicirao razgovor i predložio sam kao zgodan 1. kolovoza. 1996. s tim da bih negdje od polovice srpnja pošao na godišnji odmor, a drugi dio odmora bih iskoristio kao djelatnik DKP-a Canberra. Naravno ne bi bilo ništa loše ni u nekom drugom nadnevku nakon toga. Nadnevak 30. lipnja je u svakom slučaju preran, jer sam jednostavno poslom prisiljen dulje od tog nadnevka biti u Iranu. Kad bi pak i glede same primopredaje to bilo moguće, rok za premještaj u Ministarstvo je izrazito kratak, budući da trebam obaviti nužne radnje oko priprema za povratak, trebam slijedeći običaje u diplomaciji oprostiti se od osoba s kojima sam surađivao u Ministarstvu vanjskih poslova Irana i u diplomatskom zboru u Tehranu, te uredno dobiti izlazne vize za mene i obitelj, što također zahtjeva vrijeme i intervencije. Takva mogućnost je uostalom ostavljena i trećem tajniku gospodinu Šabanoviću koji je istovremeno izvješćen o svom premještaju u Zagreb s 31. kolovozom, kao i ja s 30. lipnjem!
Vjerujem da je ipak ovo moje pismo suvišno i da Vi, opterećeni poslom, niste kontrolirali nadnevke na odlukama, i prirodno, jesu li Vaša pisma uopće stigla do mene. Posve sam siguran da su naši usmeni dogovori oko precizne sinkronizacije mog odlaska iz Tehrana i dolaska u Canberru, kao uostalom i drugi naši zajednički zaključci mjerodavni, te da ćete mi prema obećanju poslati odluku o postavljanju u Australiju do kraja ovog mjeseca. Molim Vas stoga da ovo moje pismo uzmete samo kao podsjetnik, kako u ovoj vremenskoj stisci ne bi došlo do administrativne pogrješke.
Sa štovanjem
Otpravnik poslova
mr. Željko Šikić
preslik: arhiv veleposlanstva
poslano na fax:
Primjedbe
Objavi komentar