Dragi Monsignor Petre
Približio se evo dan odlaska iz Irana, u kojem smo zajedno proveli zadnjih godinu i pol. Zbog toga nalazim potrebitim izraziti Vam štovanje upućujući Vam nekoliko misli na rastanku.
Za mene i moju obitelj, ovdje daleko od naše drage Hrvatske, bili ste najugodnije iznenađenje, koje nam je pripremio dragi Bog. Vaše divne propovijedi u kojima nikad ne zaboravljate spomenuti patnje naše domovine, predstavljale su za nas onu nužnu dozu podrške u okružju stranom našim običajima i navikama. Kao Hrvat rođen i odgojen daleko od Hrvatske, sačuvali ste i odnjegovali u sebi visoki stupanj ljubavi za zemlju svojih roditelja, što im uistinu može služiti na ponos, kao što mogu biti ponosni na Vaše domete i sposobnosti.
I u ovoj zemlji, kao uostalom diljem svijeta, dugogodišnjom reklamnom predstavom plaćenom krvlju i znojem Hrvata, stvarana je iluzija o specijalnoj vrijednosti države, čijih smo se okova ipak uz velike žrtve skoro oslobodili. I ovdje će trebati dugotrajno tumačenje da naša borba za slobodu nije bila antipatično uništavanje jedne svijetu drage zemlje. Koliko god je razočaravajući stupanj znanja i domoljublja mnogih čija je dužnost diplomatskim i gospodarskim putevima promicati dobrobit naše zemlje, toliko je ugodno saznanje da se baš Sveti Otac Papa, preko Vas, ovdje pobrinuo za ravnotežu.
Dragi kume. Naša obitelj će u srcu nositi Vaš pozitivni lik i s najboljim željama pratiti ćemo Vaš životni put, veseleći se svakom našem budućem susretu ili lijepoj vijesti u svezi s Vama. Molim Vas da posebno srdačne pozdrave isporučite Vašim roditeljima, koje na žalost do sad nismo imali čast upoznati.
U ime svoje obitelji i u svoje ime želim Vam puno sreće, zdravlja i uspjeha.
Vaš
mr. Željko Šikić
U Tehranu, na Svetoga Ivana, 24. lipnja 1996.
Primjedbe
Objavi komentar