VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Tehran
I.R.Iran
Tehran, 07. svibnja 1996.
Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske - Zagreb
dr. Mate Granić, ministar
Predmet: Vaše pismo od 26. travnja klasa 207, broj 521-06/96-8402
Štovani gospodine
Danas, 7. svibnja 1996. dobio sam Vaše pismo koje ste uputili 26. travnja 1996. svim šefovima DKP-a. Dobio sam ga u dvostrukom svojstvu: kao šef predstavništva i kao jedina osoba u predstavništvu koja je dobila otkaz! Naime moje ime je uvršteno u Prilog 2, dakle među one, kojima kao ugovornim diplomatima prestaje zaposlenje i vraćaju se u svoje matične radne organizacije. Doduše uz moje ime dodana je opaska “s naknadnom odlukom o rasporedu”.
Ipak, iz više razloga sam uvjeren, da je to samo formalno tumačenje ovog Vašeg pisma kojemu je administracija sukladno popisu zaposlenih po DKP-ima i stanju njihovih ugovora s Ministarstvom, samo dodala imena.
Prvi razlog je da sam došao raditi u ovo veleposlanstvo nakon rada na neodređeno vrijeme u svojstvu ministra savjetnika u Ministarstvu vanjskih poslova, pa je moja matična organizacija, u koju bih se trebao vratiti nakon isteka mandata u inozemstvu, upravo Ministarstvo vanjskih poslova.
Drugi razlog je da sam u ovom veleposlanstvu proveo samo dio mandata (godinu i pol), te još nije istekao ni najkraći rok po kojem bih trebao biti vraćen u zemlju, a uvjeren sam da sam svojim radom itekako opravdao Vaše povjerenje, što ste mi uostalom osobno u više navrata rekli. Ipak ću uzeti slobodu i o svom radu i ovdje spomenuti nekoliko bitnih činjenica.
Stigavši u ovo veleposlanstvo ustvrdio sam:
a. da je predstavljanje Hrvatske i njezinih interesa problematično i neprimjereno,
b. da je veleposlanstvo privatizirano,
c. da je organizacijski veleposlanstvo na vrlo niskoj razini,
d. da su međuljudski odnosi izuzetno loši,
e. da je trošenje financijskih sredstava izrazito neracionalno.
O svemu sam Vas izvijestio, a svojim radom sam nastojao poboljšati situaciju na svim područjima, što je u okolnostima koje sam zatekao bilo izuzetno teško. Od samog početka sam od strane veleposlanika bio primljen s velikim zazorom, što se vrlo brzo pretvorilo u perfidno podvaljivanje i pokušaje izolacije. Krajem 1995. sam stoički podnosio i udružene podvale od strane dojučerašnjih neprijateljskih struja, ponovno zbliženih u borbi za očuvanje osobnih privilegija, i okupljenih vještim mamcem koji je postavio veleposlanik u očajničkim pokušajima traženja ostanka u Iranu.
Po odlasku veleposlanika i njegove “obitelji” početkom ove godine, broj zaposlenih građana Hrvatske u ovom veleposlanstvu se s 8 sveo na 4. Jednim prilično čudnim, gotovo stidljivim rješenjem ostavljen sam obavljati dužnost šefa predstavništva. Cjelokupna financijska, materijalna i poslovna primopredaja između bivšeg veleposlanika i mene obavljena je u par sati, tako da sam ostavljen raditi tražeći veze i rješenja po arhivu ( inače punom praznina!). Preraspodjelom poslova, uspio sam za kratko vrijeme osigurati rad veleposlanstva, i to ne na istoj nego na jednoj potpuno različitoj, višoj razini. Uz drastično smanjenje troškova i uz zadane preostale suradnike, postigao sam harmoničan rad i dao veleposlanstvu definitivno hrvatske odlike. U diplomatskim krugovima i u MVP Irana izbrisao sam harlekinsko-jugoslavenske žigove vezane za naše predstavništvo i uozbiljio naš nastup, i na taj način vjerujem bitno olakšao posao budućem veleposlaniku
Treći razlog je svakako taj da ste mi prigodom odlaska u Iran dali u zadatak ostati ovdje oko osam mjeseci, zatim ste taj rok, zbog poznatih okolnosti oko veleposlanika, produžili do kraja prošle godine, te potom do dolaska novog veleposlanika, koji ste predvidjeli upravo do lipnja 1996. Dakle, očekivao sam premještaj i veselio mu se, i on se doista trebao dogoditi točno krajem lipnja ove godine, što ste mi i rekli u tri navrata u zadnja tri mjeseca.
Štovani gospodine. Kraj je mog mandata u Iranu, a također je i kraj školske godine. Molim Vas da me čim prije upoznate s konačnim mogućnostima moje slijedeće diplomatske službe, kako bih pravodobno mogao poduzeti odgovarajuće pripreme. (Moja djeca pohađaju talijansku školu u Tehranu. Stariji sin polaže pismeni dio mature ovdje u Tehranu 26.-29 lipnja 1996., a zatim treba na usmeni dio otići u Atenu. Mlađi sin završava prvi razred gimnazije. Dakle za starijeg sina bih već trebao potražiti prikladno sveučilište, a za mlađeg pronaći pogodan način nastavka školovanja u srednjoj školi. Sretna okolnost je da obojica govore perfektno engleski i talijanski jezik, a znaju ponešto i njemačkog. Napominjem također da bi možebitna administrativna grješka koja bi dovela makar i do najkraćeg prekida mog boravka u inozemstvu, prouzročila gubitak dosadašnje godine i pol glede carinskih povlastica, koje se stječu od dvije godine boravka dalje.)
S osobitim štovanjem
Otpravnik poslova
mr. Željko Šikić
Primjedbe
Objavi komentar