VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Tehran
I.R.Iran
Tehran, 28. travnja 1996.
Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske - Zagreb
gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra
Predmet: Susret s otpravnikom poslova “Jugoslavije”
Na prijemu u hotelu “Estheghal” (27. travnja 1996.) prigodom proslave Nacionalnog dana Južnoafričke Republike saznao sam neke zanimljive podatke prigodom jednog neuobičajenog susreta.
Dok sam razgovarao s kenijskim veleposlanikom o životu u Keniji, prišao nam je jedan čovjek, pozdravio se s Kenijcem i predstavio mi se na engleskom jeziku kao Stojan Gligorić, otpravnik poslova Jugoslavije. Nakon što sam odvratio da sam otpravnik poslova Hrvatske, pokazao je (vjerojatno hinjeno) iznenađenje i čuđenje kako se to nismo do sad upoznali. Odvratio sam mu da je to vjerojatno stjecaj sretnih okolnosti, što je on prihvatio kao dobru šalu i nastavio sa mnom i Kenijcem razgovor o vremenu i životu u Tehranu ne spominjući naše odnose. Spomenuo je da je dobro poznavao veleposlanika Osmana Muftića Cjelokupna konverzacija se vodila na engleskom jeziku.
Nakon kratkog vremena sam se ispričao i pridružio skupini diplomata u kojoj su bili bugarski veleposlanik i otpravnici poslova Poljske i Slovačke. Nedugo zatim pridružio nam se Gligorić. Pokušao je na srpskom osloviti bugarskog veleposlanika, ali mu je ovaj odvratio na engleskom jeziku.
Zatim me je upitao kad će po mom mišljenju konačno biti pušten u promet autoput i željeznica Zagreb Beograd. Odvratio sam mu protupitanjem kad će po njegovom mišljenju pobunjeni Srbi iz istočne Slavonije predati oružje i prihvatiti Hrvatsku. Na moje određeno iznenađenje odgovorio mi je da tu nije potrebno njegovo mišljenje, jer je potpuno jasno da će se taj dio Hrvatske vrlo skoro doći pod hrvatsku upravu. Nastavio je da je tome dokaz sadašnji srpski vođa iz tog područja Goran Hadžić, koji sam poziva Srbe da prihvate hrvatsku vlast, ističući kako, ako se on nema čega bojati onda se ni večina Srba koji tamo žive, nemaju čega bojati. Gligorić je dodao, kako su “oni u Beogradu već 8 mjeseci (dakle nakon “Oluje” - moja opaska dok ovo pišem) na potpunom putu mira” i da svi u Jugoslavenskoj vlasti drže istočnu Slavoniju dijelom Hrvatske. Upitao sam ga kako to da kad su svi za mirnu reintegraciju istočne Slavonije u Hrvatsku, poglavito Milošević i Hadžić kao ključne osobe, da mi kaže što to ili tko to sprječava reintegraciju. Ako nema nikoga tko je protiv, zašto se to ne provede. Odgovorio je da se radi samo o tehničkim detaljima i da stvarno ne može identificirati nikakove prepreke. Začinio je sve izjavom da je vrijeme da se svi okrenemo samo budućnosti.
Nakon toga sam se opet udaljio i počeo razgovor sa slovenskim veleposlanikom Jozefom Kunićem, ali Gligorić nam se opet pridružio. Oslovio je slovenskog veleposlanika kao starog prijatelja i zamolio ga, kao bankarskog stručnjaka, za razgovor glede naplate potraživanja nekih srpskih tvrtki od Irana. Spomenuo je da se radi o dugu od oko pet milijuna dolara, te da se sad nakon ukinuća embarga može očekivati novac koji Iran duguje Srbiji. Slovenski veleposlanik ga je pozvao u svoje veleposlanstvo “pa će ga na miru o svemu savjetovati”, a zatim ga je upitao očekuje li uskoro priznanje od strane Irana. Gligorić je odgovorio da Iran nikad nije ni prestao priznavati Jugoslaviju (sukcesija - moja opaska dok ovo pišem). Dodao je kako je iranski otpravnik poslova u Beogradu vrlo aktivan i dobro primljen, kao i on (Gligorić) ovdje. On je prije par dana ponovo razgovarao s Rahimpourom, direktorom odjela za Sjevernu i Srednju Europu u iranskom MVP, s kojim se inače često sastaje. (U sebi sam zaključio da je od osnivanja našeg veleposlanstva u Iranu naš sugovornik u MVP Irana osoba za rang niža od Rahimpoura. Dakle Srbi cijelo vrijeme, iako su im odnosi na razini otpravnika poslova i mada službeno Iran prema njima ima, blago rečeno, ne baš prijateljski stav, imaju za sugovornika šefa svog diplomatskog predstavništva osobu višu po rangu od osobe koja komunicira s predstavnicima Hrvatskog veleposlanstva!) U Beogradu i Tehranu se istovremeno razgovara o međusobnom ukinuću viza. Po Gligorićevim riječima iranske i srpske tvrtke su u uvjetima embarga ipak trgovale preko trećih zemalja, a sad očekuje intenziviranje poslova. Iranci su za cijelo proteklo razdoblje putovali u Beograd, a Srbi u Tehran. Glede podizanja odnosa na razinu veleposlanika, Iranci očekuju zeleno svjetlo od Alije Izetbegovića.
Zatim je Gligorić ispričao kako je hrvatski državljanin Derviš Zenunai, kojemu su Iranci uhvatili brata zbog šverca droge, i koji je doputovao u Tehran pomoći bratu najprije došao u Jugoslavensko veleposlanstvo tražeći pomoć. Gligorić ga je, ustvrdivši da posjeduje hrvatsku putovnicu uputio na adresu našeg veleposlanstva, gdje se ovaj doista i pojavio (još jedan pokazatelj tko sve dobiva hrvatske putovnice). Slovenski veleposlanik je događaj komentirao na način da su Slovenci punu rigorozniji glede davanja državljanstva.
Pričljivi Gligorić je na kraju razgovora spomenuo da je u jugoslavenskoj diplomaciji od 1970. Upitao me je poznam li ili znam li za sudbinu gospodina Nevena Madeya, za kojega je rekao da mu je veliki prijatelj, te da su zajedno bili u Londonu. Odgovorio sam mu da osobno ne poznam tog gospodina, ali da se tako zove naš veleposlanik pri UN u Genevi. Gligorić je rekao na to da to mora da je njegov prijatelj, te da drži kako je dobro da je u Genevi, a “odlično bi se snašao i u Americi”.
Nakon toga smo se slovenski veleposlanik i ja uspjeli odvojiti. Gospodin Kunić mi je tad rekao kako Amerikanci ozbiljno pritišću Slovence da ne ulaze u poslove s Iranom i upitao me je li to tako i kod nas. Odgovorio sam mu da nemam takvih informacija.
Napomene:
1. Vjerujem da je Gligorić inscenirao “slučajnost” svog susreta sa mnom, što dokazuje činjenica da da mi je prilazio čak tri puta.
2. Imam dojam da je dobio nalog predati nam poruku, kako Jugoslavija doista želi uspostavljanje dobrih odnosa s Hrvatskom i kako podržava reintegraciju istočne Slavonije u naš pravni sustav. Jeli pak “slobodan strijelac”, pokazat će se usporedbom ovog izvješća s izvješćima iz drugih naših DKP-a.
Sa štovanjem
Otpravnik poslova
mr. Željko Šikić
Na znanje: Kabinet Ministra
Preslik: arhiv veleposlanstva
Primjedbe
Objavi komentar