VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
Tehran
I.R.Iran
Tehran, 28. travnja 1996.
Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske - Zagreb
gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra
Predmet: Posjet njemačkog vojnog attachea
Štovani gospodine
Prije četiri dana nazvao me vojni attache u njemačkom veleposlanstvu u Iranu gospodin Peter Pyczak i zamolio za razgovor, koji sam mu zakazao za danas. Gospodin Pichak se u ime njemačkog veleposlanika došao informirati o vojnoj suradnji Irana i Hrvatske, za koju je doznao iz Američkih izvora. Niemcima je još veće iznenađenje bilo prijenos tih vijesti bez komentara u iranskim novinama (vidjeti moj dopis od 24. travnja 1996.).
Umjesto izravnog odgovora govorio sam gospodinu Pyczaku o našem zadovoljstvu zbog priključenja Vijeću Europe, o našoj kulturno, vjerskoj i povijesnoj pripadnosti zapadnoj Europi o našem uvjerenju u gospodarski rast primjeren priključenju i na tom planu razvijenim zemljama Europe. Spomenuo sam kako smo se u borbi za nezavisnost suočili s golemom pogibelji iz koje smo evo skoro izašli velikim naporom, te da ne možemo zaboraviti udio Njemačke, koja nam je pružila ruku pomoći kad je bilo najpotrebnije. Govorio sam o istočnoj Slavoniji, za čiju mirnu reintegraciju u pod hrvatsku vlast evo gotovo da nema prepreka, jedino što se to ne ostvaruje, i izrazio uvjerenje kako ćemo taj dio naše zemlje vratiti mirnim putem. Rekao sam da je to praktički jedina prepreka, koja još stoji na putu hrvatskog snažnog gospodarskog uspona i da bi nam razumievanje i pomoć Niemaca i ovdje dobro došla. Naglasio sam da je naš osnovni cilj izgradnja Hrvatske kao moderne, razvijene, demokratske države, u društvu razvijenih zapadnoeuropskih zemalja, te da su sve naše aktivnosti (naravno uz spomenuto iščekivanje oslobađanja posljednjeg dijela okupiranog teritorija) usmjerene prema tome.
Gospodin Pyszak je izrazio divljenje prema našoj vojnoj snazi dokazanoj u oslobađanju okupiranih dijelova Hrvatske. rekao je kako se čudi da bi mi trebali od Irana tražiti isporuke oružja poglavito raketa zemlja-zemlja (tipa “Scud”), jer Iran ne posjeduje modernu tehnologiju. Po Pyczakovim riječima i Iran i Pakistan i Malezija i još neke islamske zemlje preuveličavaju svoje vojne mogućnosti, jer “kako oni mogu pomagati druge, kad očajnički traže svaku mogućnost nabave oružja ili tehnologije”.
Sam je zaključio da je medijska pozornost posvećena u Americi odnosima Irana i Hrvatske u službi tamošnje predizborne kampanje, a prenošenje vijesti u iranskim medijima služi ovdašnje predizborne svrhe. Iranska vlast treba, u skladu s Ustavom, neprestance dokazivati uspješno izvršavanje obveze pomoći muslimanima po svijetu i širenja svog utjecaja.
Rekao je da nije ni očekivao da ću “iz ladice izvući nekakav vojni ugovor s Iranom i pokazati mu ga, te da zvuči posve logično moje tumačenje naših osnovnih političkih i gospodarskih ciljeva”. Naglasio je kako su nam Nijemci doista i dalje veliki prijatelji, te da ih trebamo razumjeti, što ponekad poneko ne zvuči tako s obzirom na široku stranačku i političku lepezu koja postoji u Njemačkoj.
Dobio sam dojam da Nijemce jako zanima koliko su duboke naše sveze s Iranom, te da ne bi bili baš sretni ako bi te naše relacije bile značajne.
Napomena:
Gospodin Pyczak je u Njemačkom veleposlanstvu u Tehranu trenutno drugi čovjek po rangu budući da je gospodin Walter Eickhoff, ministar savjetnik, na odmoru.
Sa štovanjem
Otpravnik poslova
mr. Željko Šikić
Na znanje:
Kabinet Ministra
Preslik:
arhiv veleposlanstva
Primjedbe
Objavi komentar