VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE
1. Behestan No. 25. Ave. Pasdaran
Tehran
I.R.Iran
Tel.: xx98-21-258-9923, 258,7039
Fax: xx98-21-254-9199
Tehran, 01. travnja 1996.
Ministarstvo vanjskih poslova - Zagreb
VII Uprava
gospodin Miroslav Međimorec, pomoćnik ministra
Predmet: Ponašanje i pouzdanost djelatnika sigurnosti gospodina Tomislava Bušića
Štovani gospodine
Sasvim slučajno sam nedavno među dokumentima preostalim od bivšeg veleposlanika pronašavši jedan od uništavanja zaostali dokument, otkrio da se djelatnik sigurnosti Tomislav Bušić prošle godine u više navrata u svojim izvješćima više puta bavio mojom osobom. To samo po sebi ne bi bilo osobito zanimljivo da nisam ustvrdio kako je djelatnik već u ovom jednom dokumentu napisao neistinu, i usput pokušao insinuirati o nekakvom mom nepriličnom ponašanju. Naime napisao je, kako sam ja izjavio da je parkiranje automobila izvan veleposlanstva sigurno, a sam je po naputku tadašnjeg veleposlanika, suprotno mom uvjerenju i dotadašnjoj praksi, te naputcima VII uprave, meni sprječavao parkiranje automobila u sigurniji parkirališni prostor unutar veleposlanstva i s tim me prisiljavao parkirati na ulici, što mogu posvjedočiti diplomati zaposleni u veleposlanstvu..
Pozvao sam stoga gospodina Bušića, i upitao što ga je motiviralo napisati i potpisati laži, te ga zamolio za informaciju o tome što je to još on napisao o meni predmjevajući po analogiji da ova laž nije bila jedina.
Gospodin Bušić je, razvidno uzrujan mojim otkrićem, u prvom trenutku odgovorio, da se mene ne tiče ono što je on pisao za vrijeme bivšeg šefa misije. Rekao sam mu da me, pored prirodnog interesa za ono što je o meni napisano, poglavito ako je to laž, mora zanimati, kakvi su djelatnici kojima sam trenutno nadređen, na što mi je gospodin Bušić odgovorio da me ne drži svojim šefom. Kad sam ga upitao da to ponovi, izjavio je “da nije tako mislio”. Nakon toga donio mi je još nekoliko izvješća koja je predavao bivšem šefu misije. Iz njih sam ustvrdio da ona neistina o meni nije bila jedina, te da sam u izvješćima gospodina Bušića ja bio jedina osoba kojom se on bavio.
Gospodin Bušić mi je zatim rekao, kako tek sad vidi dvoličnost bivšeg veleposlanika, koji ga je naveo napisati spomenuta izvješća, a zatim meni, po Bušićevom mišljenju, namjerno ostavio na uvid jedan od dokumenata, kako bi Bušića kompromitirao u mojim očima i stvorio konflikt, o čemu doista i po mom mišljenju postoji ozbiljna vjerojatnost.
Opterećen drugim poslovima odgodio sam daljnje razmišljanje o otkrivenim sustavnim podvalama, razvidno sinkroniziranim od strane bivšeg veleposlanika (gospodin Bušić mi je sam priznao kako je pisao samo ono s čim se bivši veleposlanik slagao), ali me gospodin Bušić donijevši mi pismo za Vas, prisilio da ovaj slučaj što prije riješim. Naime, usmeno kajanje koje mi je izrazio, nakon određenog vremena zamijenio je pisanjem pisma u kojem ponovno izvrće činjenice ili ih izvlači iz konteksta i još jednom ne pokazuje primjeren respekt prema hijerarhijskom ustrojstvu Veleposlanstva.
U ne malom broju poslova koje moram rješavati, problematika sigurnosti se tako iznenada svrstala među prioritetne, jer se stanje u kojem najmlađi član nevelikog veleposlanstva pored eksplicitnih i implicitnih propusta u svom radu, koje sam uočio i koje ću Vam u nastavku iznijeti, pokazuje otvoreni neposluh, ali i jasnu nepouzdanost, jednostavno ne može tolerirati.
Na kraju iznosim kratki rezime razloga zbog kojih držim da gospodin Bušić nije osoba koja bi mogla nadalje obavljati odgovorni posao koji mu je povjeren, kako u veleposlanstvu u Iranu, tako ni u bilo kojem DKP-u.
1. Gospodin Bušić je nepoštivanje hijerarhijskog ustrojstva veleposlanstva pokazivao dosta često kratko nakon svog dolaska u Tehran, što sam tad s pravom tumačio posljedicom monstruozne strategije tadašnjeg veleposlanika okrenute stvaranju loših odnosa među zaposlenima. Nadao sam se da će se to stanje izmijeniti odlaskom veleposlanika, ali gospodin Bušić je nastavio ustaljenom stranputicom. Znači da je stvorio krive navike i predodžbe, kojih se nije u stanju otresti.
2. Zanemarujući vrijednost sadržaja, spomenuta izvješća pokazuju osobinu gospodina Bušića da je pod utjecajem autoriteta i zbog vlastite koristi spreman izokrenuti činjenice, dakle spreman je na izdaju. Bivši veleposlanik poticao je njegovu sklonost nepoštenom izvješćivanju prijedlozima za povišicu plaće, obećanjem zaposlenja djevojci, pomoći u završavanju fakulteta itd. Evo nekoliko primjera.
a. Gospodin Bušić je u jednom od izvješća gdje se bavi mojom osobom detaljno opisao kako sam ja jednog dana boravio u veleposlanstvu izvan radnog vremena. To ne bi sam po sebi bilo značajno da je gospodin Bušić i u jednom od svojih izvješća spomenuo bilo koga drugoga koji je izvan radnog vremena boravio u zgradi veleposlanstva. Da je imao i najmanju namjeru izvijestiti VII upravu o sigurnosnoj situaciji glede kretanja osoba u zgradi veleposlanstva, napisao bi kako se tamo izvan radnog vremena kreću razne osobe koje uopće nisu zaposlene u veleposlanstvu i koje nisu čak ni državljani Republike Hrvatske, o čemu imam nepobitne dokaze. Konačno i dan danas, gospodin Bušić u zgradi veleposlanstva izvan radnog vremena dozvoljava boravak Iranskom državljaninu, koji je ugovorno zaposlen u veleposlanstvu. Dakle još jedan dokaz nepouzdanosti.
b. U jednom od svojih izvješća gospodin Bušić me optužuje da nisam dozvolio bolesnom domaru da se jeepom veleposlanstva odveze na pregled u bolnicu, a “zaboravlja” spomenuti iako to vrlo dobro zna da sam tad kao otpravnik poslova jer je veleposlanik bio na godišnjem odmoru, uputio domara da ode taksijem (taksi je u Tehranu izuzetno jeftin), jer jeep nije povoljan za prijevoz bolesnika i jer za bolesnog čovjeka nije pametno da sam vozi automobil. Također je gospodin Bušić “zaboravio” spomenuti da je tadašnji veleposlanik (kao još jedan od svojih bisera) izričito prije svog odlaska na godišnji odmor naredio da nitko ne smije za vrijeme njegove izočnosti rabiti Mercedesa. Tog istog Mercedesa je nakon povrataka veleposlanika nestručni vozač-domar svojom krivicom teško oštetio o čemu je gospodin Bušić “zaboravio” podnijeti izvješće. To ga ne smeta da u jednom od izvješća spominje kako ja rabim jeepa za privatne svrhe, a u isto vrijeme drugi jeep rabi veleposlanikova tajnica a s Mercedesom se voze svi veleposlanikovi prijatelji, a vozač-domar odlazi s tim autom sa ženom u trgovinu, o čemu gospodin Bušić opet “zaboravlja” išta napisati.
3. Bivši veleposlanik je prikazivao mijenjanje dolara veleposlanstva u rijale po najnepovoljnijem tečaju za nas. U toj raboti je sudjelovao i gospodin Bušić znajući da s tim izravno nanosi štetu našoj državi. Je li to bio nemar ili još jedno koristoljublje, tek pokazao je na još jednom primjeru nelojalnost državi.
4. Prije svog odlaska bivši veleposlanik je uništavao goleme količine dokumentacije, tako da je arhiv veleposlanstva pun praznina. U uništavanju dokumentacije vrlo aktivno je sudjelovao i gospodin Bušić. Je li o tome u VII upravu od njega stiglo bilo kakvo izvješće?
Nadam se da će Vam iznesene činjenice biti dovoljne za donošenje odgovarajuće odluke. Molim Vas da je donesete čim prije, kako bi se spriječile moguće štete, jer je gospodin Bušić svojom pismenom reakcijom na otkrivanje neistine, za koju je mislio da se ne će saznati, već reagirao nervozno, a daljnje nervozne reakcije mogle bi imati nepredvidive posljedice. Stojim Vam na raspolaganju s velikim brojem detalja koji, ako držite potrebitim, mogu još dublje razjasniti genezu ovog slučaja. Tragovi uvijek vode do bivšeg veleposlanika.
Sa štovanjem
Otpravnik poslova
mr. Željko Šikić
Preslik: arhiv Veleposlanstva
Primjedbe
Objavi komentar