Preskoči na glavni sadržaj

Iran i Turska 2

 VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE

Tehran

I.R.Iran


Tehran, 21. travnja  1996.


Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske - Zagreb


Predmet: Informacije o odnosima Irana i Turske


U svezi: Izvješće od  15. travnja  1996.


Na proslavi Nacionalnog dana Sirije 17. travnja 1996. u hotelu “Estheghal” razgovarao sam s zamjenikom vojnog attachea Turske Huseynom Duranom.

Ispričao mi je kako je Turska policija nakon dugog traganja uzaptila ubojice više turskih intelektualaca, kojima je zajednička osobina bila negativni stav prema Iranu. Istražitelji su od ubojica saznali da su naredbodavci ubojstava bili određeni iranski diplomati.

Turski zamjenik ministra vanjskih poslova zbog toga je prošlog tjedna doputovao u Iran i zatražio da se četvoricu iranskih diplomata u Turskoj, za koje je nepobitno utvrđeno da su davali naloge za ubojstva, tiho zamjeni. Iran je reagirao za Turke neočekivano. Umjesto isprike, uz izgovor, po riječima gospodina Durana, potpuno izmišljene špijunske afere protjerao je četvoricu turskih diplomata, od kojih je jedan, zaposlen u turskom veleposlanstvu u Tehranu, stigao tek prije šest mjeseci. 

Prema riječima turskog diplomata, ne bi trebalo očekivati daljnje zaoštravanje odnosa Turske i Irana. Potvrda njegovih riječi bila je u odlasku iranskog ministra vanjskih poslova Velayatija u Tursku.

Velaytijevu posjetu Turskoj iranski mediji dali su veliku pozornost. Prigodom tog posjeta, uz uobičajenu kurtoaziju, Velayati se nije ustručavao kritizirati svoje domaćine zbog “udaljavanja od Islamskog svijeta”,  i naglašavati kako “muslimani gledaju na sporazum Turske i Izraela, kao na potez usmjeren protiv Islama” i da “budući da graniči s Turskom, Islamska Republika Iran drži omogućavanje izraelske nazočnosti na tom prostoru prijetnjom vlastitoj (Iranskoj) sigurnosti”, dok je turski predsjednik Demirel nastojao prikazati iransko gledanje na Tursko-Izraelski vojni sporazum, kao “nerazumievanje”, jer Turska “ne bi nikada pružila pogodnosti onima koji bi željeli ugroziti Iran”(Iran News 21. travnja 1996.). 

Riječi predsjednika Turske primljene su u Iranu, sudeći prema iranskom tisku, s razvidnim zadovoljstvom, ali se i dalje Turskoj upućuju poruke, kako bi trebala prekinuti ugovore s Izraelom i naglašava kako je suradnja Turske i Izraela ključna za mir u regiji poglavito za novo nastale zemlje na području Centralne Azije i Kavkaza. Posebice se zamjera turskim ”cionistički orijentiranim” medijima zbog objavljivanja “neutemeljenih priča”, koje “su protivne interesima Turske i Irana i služe samo cionističkom režimu” (komentar Iran Newsa od 21. travnja 1996.). U prethodne riječi uklapa se i izjava glasnogovornika iranskog MVP-a Mahmouda Mohammadija, da su informacije objavljene u turskom tisku kako Iran namjerava poslati ljude koji bi ubili bivšu tursku premijerku Tansu Ciler “laži cionističkog režima” (Keyhan, 21.travnja 1996.) 

Najavljuje se i povratak izgnanih iranskih i turskih diplomata, što je doista neuobičajeno u diplomatskoj praksi. Naime u iranskom tisku su objavljene čak i slike izgnanih turskih diplomata, a vjerojatno je to učinjeno za iranske diplomate u Turskoj. Tako bi osobe javno optužene za špijunsku djelatnost u Iranu i organiziranje ubojstava u Turskoj, pa zatim izgnane, ostale raditi kao da se ništa nije dogodilo. Neuobičajen je i način kako “Tehran Times” javlja o tome:

“United Press News Agency citira glasnogovornika turskog Ministarstva vanjskih poslova, koji kaže da su se Tehran i Ankara sporazumjeli o normalizaciji odnosa i uzajamnom povratku diplomata, koji su bili povučeni nakon privremenog prekida”(!).

Inače u diplomatskim krugovima u Tehranu Tursko-Iranski odnosi su trenutno glavna tema. Svi nastoje proniknuti postoji li dublja pozadina, ili se ipak samo radi o slučaju koji je otkrila turska policija, a Iran nervozno reagirao, nakon čega je došlo do normalne diplomatske i medijske razmjene poruka i poduka. 



                                                                           Otpravnik poslova


                                                                            mr. Željko Šikić


Dostaviti: 


Kabinet Ministra


II Uprava


preslik: arhiv veleposlanstva

Primjedbe