Tromjesečno 1

 

VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE

Tehran

I.R.Iran

 

Tehran, 24. ožujka  1996.                                               

Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske - Zagreb

 

Predmet: Izvješće o radu Veleposlanstva i situaciji u Iranu za prvo tromjesečje 1996.

 

 

1.           Uvod. Tromjesečno izvješće je prigoda za iznošenje stavova i trebalo bi biti komplementarno s tjednim izvješćima gdje su bez komentara prikazane činjenice i izvori na osnovu kojih su iznesene. Zbog toga u ovom izvješću u pravilu ne će biti ponavljani podaci iz tjednih izvješća. Zajedno s tjednim izvješćima koji im prethode trebali bi tvoriti cjelinu, tako da zainteresirana mjerodavna osoba može dobiti uvid u zaključke o pojedinim aspektima djelovanja veleposlanstva Republike Hrvatske u Tehranu i situacije u Iranu, te u slučaju dubljeg zanimanja može naći odgovarajuću referencu. Na žalost ovo izvješće dotiče i propuste u radu veleposlanstva pod vodstvom bivšeg veleposlanika, budući da ih ocjenjujem značajnim. Propusti, jednako kao i uspjesi, trebaju ostati zabilježeni, kako bi se ove prve moglo izbjeći a druge ponoviti. Ipak u ovom izvješću propusti su samo dotaknuti jer je to bilo neizbježno, inače zaslužuju posebnu analizu.

 

2.           Interni događaji u Veleposlanstvu

              a.           Odlazak Veleposlanika. Veleposlanik gospodin Osman Muftić razriješen je s nadnevkom 15. siječnja 1996. a obnašao je dužnost veleposlanika do 21. siječnja 1996. Tog zadnjeg dana njegovog boravka u Tehranu obavljena je primopredaja poslova, poslovnih i sigurnosnih procedura, osnovnih sredstava, blagajne i dokumentacije. Kratkoća vremena nije dozvoljavala detaljniji uvid u arhiv i dokumentaciju izvan arhiva, pa su se tek kasnije pokazali određeni ne mali nedostaci.

              b.           Blagajna. Odlaskom veleposlanika ostavljena je gotovo potpuno prazna blagajna što je riješeno odgodom plaćanja, štednjom i mjesečnim umjesto tromjesečnim plaćanjem najamnine, te konačno donosom novaca iz Zagreba.  Napravljen je i pravovremeno predan godišnji financijski plan, te poslano normalno mjesečno blagajničko izvješće

              c.           Traženje agrementa za novog veleposlanika. Uz popratnu notu proslijeđena je nota Ministra dr Mate Granića iranskom MVP-u u kojoj se traži  agrement za našeg novog veleposlanika u Iranu. 

              d.           Vrijeme dolaska novog veleposlanika, te isticanje tri godine boravka u Iranu 15. svibnja 1996.  dvojice diplomata stvara određenu atmosferu neizvjesnosti, koja srećom ne utječe na poslove.

              e.           Odnosi među zaposlenima su korektni iako je sustav simpatija, podmićivanja i preskakanja hijerarhije koji je njegovao bivši veleposlanik ostavio trag i na preostale zaposlene.

              f.            Sigurnost. Bivši veleposlanik je, prema vlastitim simpatijama sve mjere sigurnosti umjesto prema vani, usmjerio na način da “zaštiti” sebe i svoje ljubimce od dijela zaposlenih u veleposlanstvu, pa su uspostavljene mjere sigurnosti bile svojevrsna farsa. Tako je na primjer u zgradu veleposlanstva izvan radnog vremena bio posve slobodan pristup dijelu zaposlenih i članovima njihovih obitelji, a dio je smio ući samo uz molbu i pravovremenu najavu. Onaj povlašteni dio je u zgradi veleposlanstva  primao goste i organizirao večere, tako da su i njihovi gosti, među kojima je bilo i Iranaca za veleposlanika bili povjerljiviji od zaposlenih hrvatskih diplomata.  Napravljeni su ozbiljni propusti u izboru zgrade veleposlanstva i rezidencija diplomata, procedure  pristupa u veleposlanstvo su ostale nerazrađene, a osnovna svrha sustava javljanja je bila sprječavanje nekih ljubavnih veza, kojih se veleposlanik plašio.

              g.           Poslovi. Nakon kratkog prijelaznog razdoblja od odlaska veleposlanika i njegovih bliskih suradnika, unatoč smanjenju broja zaposlenih hrvatskih državljana u veleposlanstvu s 8 na 4, uspostavljen je racionalnom uporabom resursa i preraspodjelom zadataka potrebni ritam poslova.

                            i.            Diplomatske veze. U održavanju, unapređenju i uspostavljanju diplomatskih veza, koje teče izvrsno izdvojila se ipak jedna (ne)očekivana karakteristika. Sad, nakon gotovo tri godine postojanja hrvatskog veleposlanstva u Iranu, iranskim visokim političkim dužnosnicima i šefovima misija diplomatskog zbora potrebno je tumačiti da Jugoslavija nije bila prirodna i harmonična zajednica u kojoj su neki vanjski čimbenici zametnuli iskre građanskog rata, da smo mi u Jugoslaviji odnosno zajedno sa Srbijom proveli ipak jedan vrlo mali odsječak svoje duge povijesti, u početku zabludom nekih svojih prvaka, a kasnije prisilom, da je Tito unutarnjom represijom stvarao privid kako su u zemlji ljudi sretni i zadovoljni, a iza tog privida bio je teror jednoumlja i velikosrpstva. Najčudnija je potreba tumačenja da smo mi žrtve a Srbi agresori, da se cijelo razaranje i ubijanje civilnog pučanstva odigralo na našem, hrvatskom zemljištu, da na Srbiju nije ispaljen ni jedan metak. Dok moji sadašnji sugovornici dobro poznaju i sjećaju se našeg bivšeg veleposlanika i spominju da je bio profesor, slikar, pjevač i musliman, prema ranije spomenutim činjenicama pokazuju primjetno iznenađenje, a zatim prirodno, iskreno ili hinjeno razumijevanje. Među takvim sugovornicima su šefovi misija Sirije, Kanade, Belgije, Libanona Egipta, Palestine, Švicarske, Tunisa, Ukrajine, Slovačke, Poljske, Danske, i td mnogi drugi diplomati visokog ranga, koje sam sreo sad nakon prestanka sustavnog sprječavanja mojih kontakata s političkim i diplomatskim dužnosnicima.

                            ii.           Konzularni poslovi su u određenoj stagnaciji. Možda je jedini uzrok  povećanje visine konzularnih pristojbi, možda pak nazočnost Amerikanaca u Bosni i Hercegovini. Inače od početka godine izdano je ukupno 40 viza, od kojih je za 12 osoba prethodno tražena suglasnost u skladu s naputcima o sigurnosti. Izdane su i dvije potvrde za tranzit preko Hrvatske, 3 ovjere potpisa, 2 potvrde za ostvarenje carinskih povlastica, zaprimljene dvije zamolbe za prijem u hrvatsko državljanstvo i jedna zamolba za naknadni upis u maticu rođenih.

                            iii.          Gospodarski poslovi. Ovaj bitni segment poslovanja veleposlanstva je intenzivan. Ostvareni su kontakti s bitnim iranskim dužnosnicima. To se poglavito odnosi na posao u kojem naša brodogradilišta trebaju isporučiti brodove za iransku tvrtku IIRISL, ali i na moguće proširenje usluga naših luka za utovar tereta iz Srednje Europe za Iran. U prvom slučaju stoji dojam da je sve u našim rukama, te samo treba očekivati realizaciju dogovora našeg ministarstva financija, INA-e i brodograditelja početkom travnja 1996. Glavni direktor IRISLA ostavlja dojam pozitivne nestrpljivosti i spreman je brzo proširiti ugovor na još četiri broda. U drugom slučaju koji je također jako zanimljiv jer predstavlja dugoročnu zaradu za našu luku Rijeka perspektive stoje dobro, iako bi možda bile još izvjesnije da su nakon inicijative stigle iz našeg ministarstva prometa i pomorstva dobiveni pravovremeni odgovori na  na upite ovog veleposlanstva tom ministarstvu. Iako je  žurno poduzeto sve što se moglo poduzeti i o teretu željezničkih tračnica iz Austrije za iranske željeznice razgovarano na najvišoj razini, dakle na razini direktora pomorske tvrtke IRISL i direktora Iranskih željeznica, te dobiveni vrlo ohrabrujući odgovori, stoji dojam određene sporosti i nedorečenosti od zainteresiranih u Hrvatskoj. Tako je na pismo poslanog faxom stigao odgovor s adrese na koju fax uopće nije bio poslan i to nakon nedopustivo dugog vremena! Veleposlanstvo je također bilo na usluzi predstavnicima naših tvrtki, kako onima ovdje stalno nazočnim tako i onima koji posjećuju Iran. O nekim aspektima više u poglavlju “Odnosi s Hrvatskom”.

                            iv.          Uobičajeni administrativni poslovi vezani za zaprimanje i prosljeđivanje diplomatskih nota, čestitanje i sl. obavljaju se promptno.

                            v.           Izvješća. Redovito se izrađuju i šalju tjedna izvješća za II upravu, mjesečna izvješća za odjel za financijsko praćenje i potporu, izvješća za VII upravu i izvješća za kima se pokaže potreba.

 

3.           Iran. Unutarnja politika.

              a.           Nema znakova promjena u strogim pravilima ponašanja nametnutim pučanstvu. Iznimka je jedino u prometu, koji je izgleda namjerno odabran kao ventil za izljev potisnutih frustracija. Vrijedi priznati da su Iranci vrlo učinkoviti na svim područjima kontrole provođenja zakona, pravila ponašanja i cenzure.  Tako se doista striktno provode pravila odijevanja, jela i zabrana alkohola. Jednako učinkovitom pokazala se i kontrola sivog tržišta deviza, pa je po svemu sudeći i stabilna razlika između službenog i sivog tečaja u stvari nametnuta ili na neki način odobrena od strane države. Ista je situacija i s cenzurom tiska. Doslovno svaki primjerak novina koje stižu iz inozemstva pomno je pregledan, nepoćudne fotografije i nepodobni tekstovi precrtani ili pak iskidane stranice. Hrvatske dnevne novine, koje stižu na adresu Veleposlanstva,  bile su do nedavno uglavnom izuzetak od tog pravila, ali u novije vrijeme, i one su uklopljene u ta stroga pravila. Može li se iz toga zaključiti i pomak u politici prema nama? O tome više o odjeljku 5. “Odnosi s Hrvatskom”. Kontrola pisama je također vrlo striktna. Nakon zabrane satelitskih antena, Tehranski krovovi su čisti, dakle i tu se kontrola pokazuje vrlo snažnom. Sudeći prema iranskim sredstvima javnog priopćavanja ovo je najsigurnija zemlja na svijetu. Jednostavno nema nikakvih izvješća o kriminalnim radnjama. Stvarnost je ipak drukčija. U kuloarima se sazna o pljačkama i ubojstvima. Šverc je uostalom vrlo raširena dopunska opskrba tržišta. Osobno sam bio nazočan kad je ministar unutarnjih poslova Besharati potpalio lomaču s tonama zaplijenjene droge. Ni diplomati nisu sigurni. U sjećanju je umorstvo žene mađarskog diplomata, njegovo teško ranjavanje i naknadna smrt, pljačka rezidencije njemačkih diplomata, a i teški napad na našeg diplomata prije dvije godine. Dakle medijsko skrivanje kriminala može imati još opasnije posljedice, zbog mogućnosti popuštanja  opreza.

              b.           Izbori. U okružju spomenutom u prethodnom paragrafu održan je i prvi krug izbora za Parlamenta (Majlis). Potrebni broj glasova osiguralo je 139 pristupnika od ukupno 270 zastupničkih mjesta. Ista imena pojavljivala su se na različitim listama. Ipak unutar vladajućih struktura pred izbore su se iskristalizirale dvije struje: “tehnokrati” predsjednika Rafasanjanija i “konzervativci” predvođeni dosadašnjim predsjednikom Parlamenta Nateqom Nourijem.  Prvi rezultati izbora pokazuju da su te dvije struje u određenoj ravnoteži. Najveći broj glasova u izbornoj jedinici Tehran dobio je sam Nateq Nouri, ali je na drugom mjestu s malim zaostatkom gospođica Faezeh Hashemi, kćerka predsjednika Rafsanjanija (bi li rezultat bio isti da je gospođica Hashemi mogla na izbornim plakatima pokazati bar cijelo lice umjesto očiju i nosa?).  Ove dvije struje će vjerojatno i dalje davati ton cjelokupnom iranskom političkom životu, odnosno održavat će ravnotežu između težnje “izgradnji vlastitog puta”, koji ne dopušta strane utjecaje, ali potiče izvoz svojih moralnih i političkih doktrina, i nastojanja održavanja Irana u svjetskoj razmjeni usluga, roba i znanja.

              c.           Izolacija Irana koju “u suradnji” nameću Sjedinjene Američke Države i iranski konzervativni krugovi, i breme dugova prema inozemstvu [1] ipak ne utječu znatno na ekonomski standard pučanstva.  Država subvencionira i učinkovito raspodjeljuje po vrlo niskim cijenama neke osnovne proizvode. Vidljiv je i učinak okretanja domaćoj proizvodnji nekih do jučer ekskluzivno uvoznih roba široke potrošnje poput maslaca i sira. Sve je više odjevnih predmeta izrađenih u iranskim tvornicama po zapadnim uzorima, a otvaranjem novih pogona metalne i poglavito, petrokemijske  industrije dodatno smanjuje trgovački deficit, što visoki iranski dužnosnici prigodom svečanosti otvaranja nikad ne zaborave spomenuti. Tako izgleda da određenim slojevima pučanstva Irana više smeta izolacija glede ograničavanja ljudskih sloboda i prava, nego strah od ekonomskog kraha[2].

              d.           Kultura. Pučanstvo Irana pokazuje u gotovo svakoj situaciji duboke korijene tisućljetne kulture koja se razvijala na ovom području. Uljudnost i sklonost pomoći je konstanta (koja, prirodno, kao i svako pravilo ima izuzetaka). Nakon revolucionarnih previranja sve je snažniji dojam, da se i država, u okviru mogućnosti uklapa u spomenute okvire. Tako je i pored naglašavanja Islama kao  vodeće i najvrijednije svjetske religije, i unatoč potpunom prožimanju Islama s Državom, vjerska tolerancija na pristojnoj razini. Pored sotonizacije Izraela, ne mali broj Židova nesmetano vodi svoje poslove. Žene su diskriminirane obvezom pokrivanja u javnosti, zadnjim redovima u autobusima i na vjerskim obredima, nije im dozvoljen ulaz na športske priredbe, ali im se u svakoj prigodi izražava štovanje bitno veće nego je to uobičajeno u Europi. Sve su više nazočne u političkom životu.   

 

4.           Iran - vanjska politika

              a.           Paradoksalno je ali razvidno, da su Iranu Sjedinjene Američke države glavni vanjskopolitički partner, iako već šesnaest godina nemaju diplomatske odnose! Širenje utjecaja iranskog modela i poimanja države aktualno je jedina snažna i glede trendova uspješna protuteža amerikanizaciji svijeta. Amerikanci i njihova  politika sotonizacije Irana, na izvjestan način predstavljaju ovu zemlju kao mučenika i na taj način joj stvaraju mogućnosti bržeg širenja utjecaja na područjima gdje su okolnosti dovoljno prikladne. Amerikancima je pak Iran nužan radi zadržavanja svoje uloge vodećeg branitelja slobodnog svijeta. Određenu licemjernost situacije podcrtava i činjenica da su uz posredstvo Dubaia, prema neslužbenim podacima za 1994. godinu, Sjedinjene Američke Države i prvi iranski trgovački partner. Koliko se to promijenilo zadnjih mjeseci, još o tome ne postoje precizne informacije, ali opskrba Iranskog tržišta preko Dubaia i slobodne carinske zone na iranskom otoku Kishu i dalje cvijeta[3], a poznato je da iransko široko tržište preferira robu s oznakom “Made in USA”.

              b.           Iran je vrlo aktivan u uspostavljanju veza sa zemljama oko Kaspijskog mora, proizašlim iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Širenje utjecaja na tom području djeluje učinkovitije i perspektivnije nego utjecaj u zemljama Perzijskog zaljeva, iako Iran ne ispušta to područje iz sfere svog posebnog interesa. Osim političkog interesa gospodarski interes Irana za uspostavljanjem veza između zemalja Zaljeva i zemalja Kaspijskog okružja je golem. Iran predstavlja prirodni most između tih područja. Zbog toga se veliki napori ulažu u izgradnju željezničke, cestovne i naftne infrastrukture na tom pravcu. U svibnju se s velikom pompom očekuje otvaranje željezničke pruge Mashad-Saraksh što će značiti spoj iranskih željeznica na željezničku mrežu Turkmenistana.

              c.           Neke zemlje Europske zajednice nastoje na Iranu vježbati nezavisnost svojih vanjskih politika od politike Sjedinjenih Američkih Država. U tome naravno prednjači Francuska, a Njemačka i Italija nastoje održati bar blagim pad  u milijardama dolara izražene razine gospodarske razmjene s Iranom. Njemačka ipak ne može izbjeći nastojanje pokazivanja svoje objektivno sve veće moći u svijetu i u slučaju Irana, pa baveći se Rusdijem i istraživanjem korijena političkog terorizma, upravo ovih dana istražuje u Iranu domete svoje političke snage. U suprotstavljanju Njemačkim optužbama Irana kao zemlje koja podržava terorizam i u odgovoru na njemačko izdavanje potjernice za iranskim ministrom informiranja Fallahianom, Iran zasad odgovara prilično defenzivno, što pokazuje da ne želi izgubiti Njemačku kao partnera, s kojim u svojoj javnosti maše kao s primjerom neuspjeha američke izolacijske politike. Dokaz ovoj tvrdnji su mlake organizirane demonstracije, nepopraćene u tisku, i pomirljive izjave inače oštrog konzervativca Nateqa Nourija.

 

5.           Odnosi s Hrvatskom

              a.           Iran u svojim nastupima prema Hrvatskoj uvijek drži pozu jakog partnera odnosno velike zemlje. To se može zaključiti više prema postupcima, nego prema ponašanju iranskih političkih dužnosnika.

              b.           Druga karakteristika je naglašeno vezivanje Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, što je donosilo neke prednosti poglavito na području gospodarskih veza, ali je znalo biti i poteškoćom u održavanju korektnih odnosa. Primjeri za to su ranije ubojstvo iranskog novinara u Mostaru, ali i nedavno uhićenje Iranaca u Jajcu od strane HVO-a. U ovom posljednjem slučaju ostao je dojam, da uzalud dokazujemo kako se incident dogodio na području druge države, te da nas iranska strana unatoč toj činjenici i unatoč brzom razrješenju problema drži odgovornima za događaje na područjima pod kontrolom HVO-a.

              c.           Za nas su svakako najinteresantniji gospodarski odnosi. Početak travnja bi konačno mogao završiti proces oklijevanja oko primjene potpisanih ugovora o isporuci brodova iz naših brodogradilišta za iranskog brodara IRISL. Direktor IRISLA pokazuje izrazit interes za taj posao i izjavljuje kako će odmah po početku gradnje zatražiti pretvaranje opcije za još 4 broda u pravi ugovor. Ovaj posao svakako po svom stomilijundolarskom opsegu može značiti puno za oporavak naše brodogradnje. Iranci inače najviše vole poslove u kojima i sami sudjeluju, pa bi naše tvrtke na ovom tržištu trebale više rabiti pojam “joint venture”. Na ovom tržištu bit će sve teže prodavati robu široke potrošnje, zbog niskih cijena domaćih proizvođača, zbog velike svjetske konkurencije, ali i zbog  čudesnog povjerenja Iranaca u američke, pa onda njemačke proizvode. Zbog toga  su za nas najprobitačniji i s najvećoj vjerojatnošću uspjeha projekti u kojima nudimo znanje i tehnologiju. Najbolji primjer za to je čađara u Savehu koju je izgradila INA, a prikazana je kao veliko dostignuće iranskih djelatnika, koji su u stvari dali samo radnu snagu. Također bi trebalo intenzivnije nuditi servise naših lučkih kapaciteta (ukrcaja-iskrcaja i skladištenja), jer Iranci pokazuju određeno nezadovoljstvo s ugovornim obvezama glede uporabe luke Trst.

              d.           Zaključak. Na Iran bi trebalo gledati prije svega s aspekta velikih mogućnosti gospodarske razmjene. Pri tom treba uzeti u obzir relativnu sporost u sklapanju poslova, još veću sporost u naplati potraživanja, što ponekad obeshrabruje, ali i veličinu tržišta,  oklijevanje onih koji tržište za svoje proizvode već imaju na drugim mjestima u svijetu. Treba također priznati da iranski dužnici ipak plaćaju svoje dugove, te da Iran servisiranju svojih ukupnih dugovanja na državnoj razini posvećuje veliku pozornost, te da ukupno iransko zaduženje i nije osobito veliko s obzirom na izuzetne mogućnosti ove velike i bogate zemlje. Iransko je gospodarstvo velikim djelom u rukama ili pod utjecajem Države. Zbog toga treba imati na umu da se ozbiljni gospodarski kontakti mogu ostvariti uglavnom samo uz posredovanje političkih dužnosnika, koji su često i direktori velikih državnih poduzeća[4]. U tim kontaktima treba što je moguće više ostati na području gospodarstva. Iranci to cijene. Iako su politički dužnosnici, stalo im je do dokazivanja na gospodarskom području. Politički kontakti bi trebali dakle biti samo ključ za bravu otvaranja vrata gospodarskom nastupu. Nakon otvaranja vrata treba iskoristiti vrijeme za djelotvoran i argumentiran nastup.

                                                                           Otpravnik poslova

                                                                            mr. Željko Šikić

Proslijediti:

- Kabinet ministra

- Gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra

- Gospođa Vesna Klaić, načelnica

 

preslik: arhiv veleposlanstva

 

---

[1] Iran trenutno duguje oko 22 milijarde USD, prema službenim iranskim izvorima, što s kamatama po nekim procjenama iznosi čak 32 milijarde USD)

[2] Vrijedi naglasiti da zbog same situacije ili pak zbog ugrađene kulture javnog prikrivanja misli iza zidova privatnosti (što je posve u skladu s pokrivanjem žena na ulici ili sakrivanjem prekrasnih vila iza visokih i neuglednih zidova), Iranci vrlo oprezno govore o sustavu u kojem žive. S druge pak strane vrlo su znatiželjni, što ponekad zna biti čak neugodno.

[3] Zbog administrativnih prepreka uvoz robe široke potrošnje je sad preorijentiran na male količine, ali je zato broj uvoznih poslova umnogostručen.

[4] Primjer je je gospodin Afshari pomoćnik ministra prometa i direktor Iranskih željeznica s kojim smo nedavno kontaktirali glede luke Rijeka.