Preskoči na glavni sadržaj

Jajce

 Tehran, 21. veljače  1996.                            


Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske - Zagreb


gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra


Predmet: Uhićenje Iranaca u Jajcu


Štovani gospodine


Prije pola sata sam se vratio sa sastanka u MVP Irana, gdje me je pozvao gospodin Mohajeri, direktor odjela za Srednju i Sjevernu Europu. Nakon uobičajenog uvoda, gospodin Mohajeri mi je ispričao da su “ekstremni Hrvati” u Jajcu uzaptili devetoricu Iranskih državljana, koji su putovali iz Sarajeva u Zagreb. Ova devetorica su po Mohajerijevim riječima pjevači islamskih pjesama. Pjevali su u Sarajevu, a na poziv gospodina Šefka Omerbašića su se spremali održati priredbe u zagrebačkoj đamiji.

Nadalje me je gospodin Mohajeri informirao da su po njih u Jajce stigli trojica diplomata iz iranskog veleposlanstva u Zagrebu, s diplomatskim putovnicama i s automobilom s diplomatskim tablicama, ali su i oni uzapćeni. Po njegovim riječima najviši po rangu među njima je izvjesni gospodin Rashidian, a s njim je još i gospodin Koligar.

Po riječima gospodina Mohajerija iransko veleposlanstvo u Zagrebu je poduzelo određene korake u smjeru oslobađanja spomenutih osoba, a isto je učinio i otpravnik poslova Iranskog veleposlanstva u Sarajevu, kojemu je intervenciju obećao gospodin Jadranko Prlić, ali bi MVP Irana i na ovaj način željelo intervenirati.

Gospodin Mohajeri je izrazio mišljenje da se radi “o ekstremnim Hrvatima”, te nadu da ćemo svojim utjecajem osloboditi zatočene osobe.

Rekao sam gospodinu Mohajeriju, da se radi vjerojatno o nesporazumu, ili pak o slijedu nesretnih okolnosti. Izrazio sam svoje čuđenje. Naglasio sam kako je teritorij Bosne i Hercegovine, za nas teritorij strane države, te da smo tamo bili s našom vojskom jedino na poziv vlade BiH, kad je trebalo osloboditi Bihać, te da smo tad zajedno s muslimanima oslobodili znatan dio BiH, ali smo se zatim povukli. Sad to područje kontroliraju vlasti Federacije, pa mi možemo samo apelirati. 

Obećao sam mu da ću proslijediti njegovu molbu na mjerodavno mjesto i izrazio nadu da će uskoro sve biti riješeno.

Gospodin Mohajeri naglasio je bliskost naših država podršku Irana učvršćivanju Federacije u BiH. Naglasio je da “ne želi dovoditi u svezu nedavno uhićenje Iranaca od strane IFOR-a s Hrvatima, jer su Amerikanci neprijatelji Irana, a Hrvati su prijatelji”.

Na kraju razgovora, gospodin Mohajeri me je upitao, tko će i kad će biti predložen za novog veleposlanika u Iranu, a ja sam mu odgovorio da bi to trebalo biti uskoro, a da ne znam ime koje će biti predloženo. Na to je on rekao da “Iran ne bi imao ništa protiv, ako to ne bi bio Musliman, nego Hrvat”. Djelovao je iznenađeno kad sam mu rekao da su Hrvati prevladavajuće katolici, ali ih ima i muslimana, pa  pojam “Hrvat” ne isključuje pojam “musliman” i obratno.

Rastali smo se vrlo srdačno. Zamolio me da ga čim prije obavijestim o tome možemo li što učiniti i jesmo li nešto poduzeli.   

Molim Vas da me čim prije obavijestite o daljnjim koracima.


                                     Sa štovanjem


                                                                             Otpravnik poslova


                                                                              mr. Željko Šikić,  ministar savjetnik



poslano: zaštićenim faxom

Primjedbe