Utjecaj politike na gospodarstvo - komentar 4

Tehran, 14. prosinca  1995.                                                           

 

Veleposlanstvo Republike Hrvatske - Teheran

dr. Osman Muftić, veleposlanik

 

Predmet: Tjedni politički komentar (4)

 

 

            Utjecaj politike na gospodarstvo u Iranu

 

            Bez obzira na politički sustav, državne administracije u svim državama u svijetu upravljaju s najviše gospodarskih resursa, izravno ili neizravno zapošljavaju najviše ljudi i najveći su potrošač. Politika dakle svugdje ima golemi utjecaj na stanje gospodarstva. Kakav je taj utjecaj u Iranu?

            Iranski visoki politički dužnosnici redovito svečano otvaraju nove gospodarske objekte. Ne čine to samo zbog simbolike i počasti, već prije svega zbog činjenice što država na ovaj ili onaj način stvarno i upravlja gospodarstvom¹. Sva velika poduzeća su državna. Investitor svih velikih projekata je država. Upravljanje se obavlja izravno putem odgovarajućih ministarstava, ili pak agencija ili asocijacija pri ministarstvima².

            Velike državne investicije kontroliraju se putem petogodišnjih planova. Istim planovima određuju se i osnovne smjernice gospodarstva uopće, uvoza-izvoza, zaduživanja i vraćanja dugova.

            U vremenu nakon revolucije Iran je iz poznatih razloga ostao prilično izoliran od svjetskih trgovačkih tijekova, međutim s vremenom se to stanje izmijenilo. Niti je Iran mogao svojom vlastitom proizvodnjom zadovoljiti potrebe pučanstva, niti je pak svijet mogao biti ravnodušan na goleme mogućnosti Irana glede izvoza nafte i plina. Od završetka rata s Irakom  razumljivo je došlo do naglog povećanja razmjene sa svijetom. Ta je pak razmjena u zadnje vrijeme ipak suspregnuta ili smanjena jer su iranski dugovi naglo narasli a mogućnosti vraćanja dugova opale. Dodatna smetnja (makar ne prevelika) je i najnoviji američki trgovački embargo.

            Iranska vlada nastoji smanjiti ovisnost o uvozu poticanjem domaće proizvodnje. Prava lavina izrade boljih ili lošijih kopija različitih proizvoda (odjevnih, ukrasnih, kućanskih aparata i pomagala i sl.) s nazivima poznatih svjetskih tvrtki, a koji se mogu kupiti gotovo u svim prodavaonicama, vjerojatno pomaže toj namjeri. Drugo je pak pitanje koliko je probitačna  logična posljedica toleriranja trgovine falsifikatima - iransko tržište je preplavljeno  falsifikatima iz inozemstva, poglavito iz azijskih zemalja, što opet odnosi zemlji potrebne devize.

            Budući da kontrolira većinu poduzeća i glavne novčane tijekove, vlada svojom politikom u stvari određuje i rang listu zemalja - trgovačkih partnera. Sa Sjedinjenim Američkim Državama  tako nema službene trgovine, pa najveći promet prave Njemačka, Italija i  Japan . Zbog problema s naplatom od strane iranskih partnera, što opet posredno ili neposredno kontrolira država, promet ovih zemalja s Iranom u ozbiljnom je padu. Međutim, preko Dubaia se i dalje odvija velika “cash and carry” trgovačka razmjena upravo s Amerikancima, koji kupuju na posredan način iransku naftu, a prodaju Iranu robu široke potrošnje, kućanske aparate i sl. U iranskim obiteljima i dalje su na najvišoj cijeni proizvodi s natpisom “Made in USA”³.

            Po nekim interpretacijama ustava donesenog nakon revolucije strana ulaganja za Iran uopće nisu prihvatljiva. Međutim u posljednje vrijeme nastoji se zaobići takvo tumačenje ustava pozivanjem na zakon koji štiti strana ulaganja. Taj je zakon donesen još 1955. godine, dakle puno prije revolucije, i nikad nije opozvan. Dapače u brošuri o mogućnostima za strana ulaganja, koju je ove godine izdala iranska gospodarska komora ovaj zakon se navodi kao osnovni. Međutim naglašavaju se i ograničenja. Ulagati mogu samo privatnici i to u neke dijelove industrije, rudarstva, poljodjelstva i transporta, Ulaganje u trgovinu, bankarstvo, turizam je posve isključeno. Ulaganja mogu biti isključivo tipa “joint venture” s tim da strani partner ne može imati više od 49% vlasništva. Iz ove posljednje odredbe izuzeta su ulaganja u slobodne trgovačke zone, koje su pak uspostavljene zakonom donesenim nedavne, 1993. godine. Sve u svemu primjetno je sve izraženije otvaranje prema stranim investicijama. 

            Iran je inače vrlo oprezan kod potpisivanja općenitih bilateralnih ugovora iz kojih mogu proizaći značajnije financijske obveze. Tako je na primjer sporazum o izbjegavanju dvostrukih pristojbi potpisao samo s Njemačkom i Francuskom. Stoga je razumljivo što na službeni prijedlog Hrvatske o potpisivanju takvog sporazuma nema nikakvih reakcija. S druge pak strane izražena je sklonost potpisivanju općenitih bilateralnih ili multilateralnih sporazuma, memoranduma o razumijevanju i sl., koje pripremaju u tu svrhu osnovana mješovita  povjerenstava i u kojima se ostaje uglavnom na deklarativnoj razini. Naš nedavni bilateralni sporazum, kao i trojni zajedno s poslanstvom Bosne i Hercegovine, samo je jedan u nizu. Nedavno je, na primjer, sličan memorandum potpisan i s Bugarskom, uz sudjelovanje mnogočlanih poslanstava s obje strane.

            Pored toga što je država poslodavac mnogim iranskim državljanima, primjetna je velika briga za održavanje mogućnosti kupovine osnovnih artikala. Dirigirane su vrlo niske cijene kruha, benzina, plina, električne energije, lokalnih telefonskih impulsa itd. Te cijene se korigiraju otprilike jedan put godišnje. Cijene benzina, i drugih naftnih derivata su na primjer tako niske, da su i nakon sto postotnog povećanja proljetos, i dalje dvadesetak puta niže od europskih. Ovakva politika osigurava socijalni mir. S druge pak strane cijene uvozne robe široke potrošnje poput kozmetičkih proizvoda, bitno su veće nego u Europi što pokazuje kako država sustavno putem poreza uzima od bogatijih slojeva pučanstva i putem subvencija prelijeva sredstva siromašnijim slojevima.

            Država s dosta uspjeha diktira i unutrašnje devizno tržište. Pored banaka na razmjeni deviza rade i mnoge legalne mjenjačnice čije vlasništvo nije posve jasno. Ove mjenjačnice su do prije pola godine održavale bitno više tečajeve od onih u bankama. Tečajevi na crnom tržištu su se neznatno razlikovali od onih u mjenjačnicama. Priča se kako je upravo Država na posredan način bila na ukupnom tržištu deviza i glavni kupac i glavni prodavač, zavisno o potrebi. Od proljeća, odnosno od početka iranske nove godine, vlada je nenadano uvela jedinstven tečaj i za banke i za mjenjačnice i uz to snažno potisnula crno tržište drastičnim kaznama.

            Stvarni učinci vlasti na polju stvaranja osnovnih uvjeta za široke slojeve pučanstva prepliću se i s nekim više ili manje deklarativnim potezima. Tako je na primjer u bankama ukinut pojam “kamate” (“bahre”), jer nije u skladu s moralom, ali je uveden pojam “troškovi poslovanja”, ili “profit” (“sud”), koji u stvari zamjenjuju kamate.  Ipak činjenica je da je postotak inflacije bitno veći od kamatnih stopa, bar onih na štednju.

            Kod nedavnog otvaranja novog velikog lanca samoposluživanja “Refah” predsjednik Rafsanjani je naglasio, kako “ovaj lanac nije napravljen za stvaranje profita nego za pružanje najboljih usluga potrošaćima”⁴. Ove Rafsanjanijeve riječi su svakako u skladu s važećim moralnim normama.

            Politika ima veliki utjecaj na žensku, ali i na mušku modu. Trgovine su pune različitih vrsta ogrtača (“rupush”) i marama, koje su sve žene obvezne nositi izvan svojih domova. Prošle zime su se nakon dugo vremena u izlozima pojavile kravate i leptirice kao nadopune košuljama i odjelima. Prije par mjeseci počele su nestajati iz izloga, da bi zatim potpuno nestale. Je li razlog u mišljenju trgovaca kako se kravate nisu pokazale kao roba atraktivna za prodaju? 

 

 

                                                                                             mr.  Željko Šikić, ministar savjetnik

 

na znanje: gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra

 

---

¹ Uočljiv je trend uporabe ovakovih događaja za promicanje nekih visokih dužnosnika, poglavito u posljednje vrijeme kad je na pomolu predizborna kampanja.

² Državni proračun je izglasan u iznosu od oko 46 milijardi dolara za slijedeću iransku godinu  i primjeren je gospodarskoj snazi zemlje.

³  Na primjer u iranskim kućanstvima se često mogu vidjeti novi američki hladnjaci priključeni preko  posebnih transformatora, radi prilagođenja na ovdašnju električnu mrežu, koja je pak sukladna s europskom.

⁴ Keyhan od 9. studenoga 1995.