Tehran, 30. studenoga 1995.
Veleposlanstvo Republike Hrvatske - Teheran
dr. Osman Muftić, veleposlanik
Predmet: Tjedni politički komentar (2)
Odnosi Irana i Europske Zajednice
Održavanje umjerenih odnosa s Iranom za države Europske Zajednice znači ponekad stvarnu, a ponekad samo moguću financijsku dobit. Njemačka, Italija i još neke zemlje ne žele ispustiti golemo iransko tržište unatoč pritiscima s druge strane Atlantika i unatoč nepovoljnim uvjetima glede naplate potraživanja. Razlozi leže u tome što se rizici donekle uračunavaju u cijene proizvoda i projekata i jer iranska politika ipak pokazuje određeno otvaranje, što bi za onoga tko se ovdje zatekne s povoljnim ekonomskim vezama i započetim projektima u trenutku veće vanjsko političke i trgovačke liberalizacije Irana moglo značiti veliku prednost.
S druge pak strane ti nagovještaji se isprepliću s različitim unutrašnjim i vanjskim političkim potezima iranske vlasti, što približavanje Irana prevladavajućim svjetskim političkim i ekonomskim standardima odgađa dalje u budućnost. Ovaj pak razlog kombiniran s određenim stupnjem u većoj mjeri metafizičke nego realne nesigurnosti, ipak drastično smanjuje ekonomsku razmjenu Europske zajednice s Iranom. Možda bi se to moglo objasniti i određenim učinkom tromosti, pa se posljedice neprikladne političke situacije reflektiraju na polju gospodarske razmjene u vremenu ipak veće otvorenosti. Na primjer, Njemačka je svoj nedavni promet s Iranom od 9 milijardi DEM godišnje svela prošle godine na oko 4 milijarde DEM. Izvoz Italije u Iran je 1992. iznosio 2,5, a 1994. 1,8 milijarde dolara, što nije tako velik pad u usporedbi s Njemačkom, ali ipak predstavlja značajnih 28%. Primjer iznimke je Danska koja pak bilježi samo blagi pad, međutim njezin prošlogodišnji izvoz u Iran u iznosu od oko 150 milijuna dolara nije usporediv s prije navedenim zemljama pa bitno ne utječe na opći zaključak.
Umjereni odnosi Europske zajednice s Iranom ne znače i osobite političke kontakte. Dapače iz intervjua predsjednika iranskog Majlisa Nateqa Nouria 28. studenoga 1995. može se saznati da je u zadnjih šesnaest godina jedini značajniji europski političar koji je posjetio Iran bio Kurt Waldheim.
Zemlje Europske Zajednice i pojedinačno i skupno znaju kritizirati Iran zbog “fatwe” protiv Rushdija, što se osobito odražava na odnose Irana i Norveške. Je li to svojevrstan alibi Europe za djelovanje sukladno sa Sjedinjenim državama glede Irana? Iranci im ponekad nastoje izbiti iz ruku taj alibi, na način da su iranski politički čelnici u zadnje vrijeme pokušavali u svojim izjavama izgladiti ovaj spor, ali bi odmah nakon takvih pokušaja uslijedila tumačenja očigledno okrenuta iranskoj i uopće muslimanskoj javnosti, kako je fatwa nepromjenjiva. Možda je jedan od najmudrijih komentara fatwe izrekao Nateq Nouri, napomenuvši kako i sam imam Khomeini, dok je bio živ, nije tražio od iranske vlade realizaciju fatwe, pa neće to činiti ni današnja vlast, štujući na taj način baš njegovu odluku!
Na ranije manje čarke u izjavama i odlučenim pa opozvanim obostranim izgonima diplomata nižeg ranga, nadovezali su se u posljednje vrijeme i ozbiljniji sporovi s Nijemcima, koji su još uvijek najznačajniji trgovački partner Irana. Tako je na izjavu predsjednika Irana Rafsanjanija da je “ubojstvo Jicaka Rabina božja osveta”, njemački Bundestag 10. studenoga 1995. izdao rezoluciju kojom se poziva njemačka vlada da povuče poziv iranskom ministru vanjskih poslova Velayatiju za sudjelovanje konferenciji o Islamu u Bonu. Iranski izravni odgovor 20. studenoga 1995. je odlaganje na neodređeno vrijeme posjeta ministra razvoja Jihada Gholamreze Faruzesha Njemačkoj, relativno je umjeren.
Kao protuteža ovom hlađenju leda, pojavljuju se iranski stavovi o potrebi unapređenja odnosa s Europskom zajednicom. Nateq Nouri u spomenutom intervjuu oprezno izjavljuje kako “ukupno vjeruje da Europska zajednica tretira Iran bolje od Sjedinjenih država”. Za posrednika je izgleda izabrana Italija kao sadašnji predsjedatelj Europske Zajednice. Talijanski veleposlanik u Iranu Ludovico Ortona se sastao s zamjenikom šefa vanjsko političkog povjerenstva Majlisa Mohhamadom Javadom Larijanijem, i nakon toga izjavio kako će “Italija nastojati unaprijediti odnose Irana i Europske zajednice”. Razgovoru na toj razini u iranskom tisku daje se prilično veliki publicitet, što je samo po sebi znakovito.
mr. Željko Šikić, ministar savjetnik
na znanje: gospodin Frane Krnić, pomoćnik ministra
Primjedbe
Objavi komentar