Preskoči na glavni sadržaj

Posjet savjetnika iz Južne Afrike

Tehran, 20. studenoga  1995.                                       

Veleposlanstvo Republike Hrvatske - Teheran

Veleposlanik dr. Osman Muftić

 

Predmet: Posjet savjetnika u veleposlanstvu Južnoafričke republike našem                               veleposlanstvu

  

              Štovani gospodine,

 

              Na vlastiti zahtjev posjetio me je savjetnik u veleposlanstvu Južnoafričke republike gospodin Dennis A.G. Casale.  Veleposlanstvo Južne Afrike uspostavljeno je u Tehranu prije tri tjedna, pa veleposlanik Nj. E. Musamula i njegov zamjenik gospodin Casale obilaze veleposlanstva u svrhu predstavljanja i upoznavanja.

              Gospodin Casale, porijeklom je Talijan. Rođen je u Novoj Gorici. Poznaje dobro našu obalu, a naše primorske gradove naziva njihovim talijanskim imenima. U diplomaciji je od 1973. Upravo te godine postavljen je za trećeg tajnika u veleposlanstvu tadašnje južnoafričke administracije baš u Tehranu i ovdje za vrijeme šaha proveo 6 godina. Tad je naučio i farsi. Vrijeme od 1979. do danas proveo je u južnoafričkoj diplomatskoj službi uglavnom u Kanadi (Otawa i Montreal), te u Italiji (Rim), u svojstvu savjetnika i generalnog konzula. Očito je jedan od diplomata koji je opstao u diplomaciji nakon uspostavljanja novog ustrojstva vlasti u Južnoafričkoj republici.

              Kaže da je novi veleposlanik u Iranu gospodin Musamula proveo 27 godina u Južnoafričkim zatvorima i blizak je predsjedniku Mandeli. O promjenama u svojoj zemlji govori sve najbolje. Hvali uspostavljenu demokraciju u kojoj su u parlamentu zastupljene najrazličitije opcije od ekstremno lijevih do ekstremno desnih. Uspoređuje situaciju u bivšoj Južnoafričkoj republici sa situacijom u bivšoj državi  koje je Hrvatska bila sastavni dio i naglašava kako su promjene u Južnoj Africi postignute potpuno mirnim načinom nakon trogodišnjih pregovora, za razliku od našeg trnovitog puta prema slobodi, gdje nismo uspjeli izbjeći žrtve i razaranja. Po njegovom mišljenju uzrok takvoj razlici je u prastarim mržnjama stvorenim na europskom kontinentu poglavito na granici između  zapadne i istočne civilizacije, za razliku od jedva tri stotine godina stare države na jugu Afrike, gdje se mržnja nije imala vremena ukorijeniti. Ključnu ulogu uspostavljanju Mandeline vlasti pripisuje raspadu Sovjetskog saveza i gubitku podrške koju su komunisti u ANC-u ranije imali. Ostavši bez potpore komunisti su bili prisiljeni na pregovore i promjenu ruha. Komuniste u svojoj zemlji uspoređuje s onima u Italiji, koji idu u crkvu. (U Južnoafričkoj republici u harmoniji žive i različite religije. Kršćani (protestanti, katolici i drugi) čine 85% pučanstva, a ostatak je mješavina gotovo svih svjetskih religija.)

              43 milijuna ljudi u Južnoj Africi po njegovim riječima živi sve bolje i bolje. prosječna plaća je oko 2.500 $ mjesečno (prije odbitaka od oko 50%). Brutto nacionalni proizvod raste. Godišnja inflacija je oko 6%. S ponosom govori o golemim prirodnim resursima rasprostranjenim na preko 1,3 milijuna četvornih kilometara, o ugljenu, zlatu, dijamantima. U novije vrijeme u proizvodnji dijamanata kao velika konkurencija pojavila se Angola sa svakovrsnim nelegalnim proizvođačima i prodavačima. Ipak iz njegovih riječi naziru se i dalje velike podjele. Industriju uglavnom drže Englezi i Židovi, poljodjelstvo Afrikaneri i crnci.

              Vrlo dobro poznaje snažnu hrvatsku zajednicu i sjeća se prošlogodišnjeg posjeta našeg kardinala Kuharića. Kaže da poznaje i srpsku zajednicu, koja je manja od naše.

              Po njegovim riječima Južnoafrička diplomatska služba procjenjuje svaku zemlju boravka svojih diplomata po kriterijima kulture, klime, mogućnosti rekreacije, jezika, udaljenosti. Zavisno o procjeni ukupne težine djelovanja diplomati imaju ili nemaju različite beneficije. U ukupno najteže zemlje svrstani su Iran, Nigerija, Zair, Gabon, Gana, Senegal, Saudijska Arabija, Jordan i Abu Dabi. Diplomati u službi u tim zemljama na primjer imaju mogućnost besplatnog putovanja u Južnu Afriku tri puta godišnje i još tri puta godišnje njihove cijele obitelji imaju mogućnost posjetiti ih. S druge pak strane na primjer diplomat na službi u Rimu ima pravo na besplatan put kući samo jednom u dvije godine.

              

                                Sa štovanjem

 

                                            Željko Šikić

 

                                          Ministar savjetnik

Primjedbe