VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE U IRANU
Ministar savjetnik
Tehran, 07. prosinca 1994.
VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE U IRANU
Dr. Osman Muftić, Veleposlanik
predmet: izvješće o večeri u slovenskom veleposlanstvu
Štovani
gospodine
05.
prosinca 1994. nazvao me telefonom veleposlanik Republike Slovenije njegova
exelencija gospodin Josip Kunić i upitao me jesam li sam slobodan i voljan doći
na večeru koju on priredjuje u svojoj rezidenciji 6. prosinca 1994. Rekao mi je
kako je na večeru pozvao nekolicinu veleposlanika sa ženama. Nakon što sam
prihvatio poziv stigla je i službena pozivnica.
Na
večeri 06. prosinca 1994. u rezidenciji slovenskog veleposlanika bili su
nazočni veleposlanici Kine, Francuske, Nizozemske, Belgije i Grčke, sa ženama.
U ugodnoj, ali ipak ne pretjerano prisnoj atmosferi, uglavnom se razgovaralo o
općenitim temama, po malo se šalilo i nazdravljalo. Tek nakon večere razvili su
se u grupicama razgovori o politici, vrlo oprezni i općeniti. Spomenut ću samo
teme koje bi nam mogle biti zanimljive. Grčki veleposlanik je, ne naglašavajući
previše tu činjenicu, samo konstatirao dobre odnose svoje zemlje sa Srbijom.
Francuski veleposlanik, kao donedavni suradnik lorda Owena i Thorvalda
Stoltenberga, spominjao je s očitim simpatijama svoju nazočnost na sastancima s
Miloševićem, te naglašavao vriednost gospodina Šarinića. Pričao je i o
sastancima gospodina Šarinića i našeg ministra Granića s Miloševićem negdje
blizu Beograda, što je za mene bilo iznenadjenje, ali sam ostao bez komentara,
kako sam uostalom i inače postupao. Francuz nema nikakvu viziju o bilo kakvom
rješenju problema glede okupacije Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Jedino
ponavlja kako je sve to velika tragedija.
Nakon
odlaska svih ostalih gostiju veleposlanik Kunić me zadržao, pa sam proveo
gotovo sat i pol vremena razgovarajući s njim i njegovom ženom. Veleposlanik
naglašava veliku opasnost za našu Istru od strane Italije. Kaže kako su
Talijani u dogovoru sa Srbima. Složili smo se kako bi bilo u interesu obje
zemlje kad bi Hrvatska i Slovenija riješili svoje nesuglasice glede granica,
Ljubljanske banke, nuklearke i sl. Slovenski veleposlanik drži kako svi ti
problemi proizlaze iz "političke nezrelosti" obje strane. Piranski
zaljev nismo spominjali, ali smo se složili kako je za Slovence važan nesmetan
pristup medjunarodnim vodama, a za nas jednostavan i nenaplativ transport prema
Italiji i Austriji. Slovenski veleposlanik drži kako bi se mogli organizirati
neki surogati koridora do tih zemalja preko Slovenije, ne upotrebljavajući
riječ koridor. Uglavnom imam dojam kako je Slovencima stalo do dobrih odnosa s
nama, te kako bi se očito s nama kao sigurnim prijateljem za ledjima osjećali
sigurnije. Gospodin Kunić mi je pričao i o slovenskom lukavstvu glede
nepostojanja viza izmedju Slovenije i Irana, što je bila Slovenska unilateralna
odluka, na što je Iran reagirao takodjer unilateralno. Glede režima ulaska u
Sloveniju, izgleda da je Irancima teže uči u Sloveniju bez viza nego u Hrvatsku
s vizama. Slovenci ih bez milosti vraćaju, ako na Slovenskom graničnom
prijelazu ustvrde, kako nemaju cilj puta ili za njih nitko ne jamči. Vraćaju ih
tad istim zrakoplovom u Austriju, preko koje uglavnom dolaze, po mišljenju
Slovenaca, kako bi ilegalno prešli u zapadnu Europu ili pak se prijavili na
Američki ili Njemački konzulat radi dobivanja vize. Takav postupak slovenskih
graničnih djelatnika izgleda tolerira, a možda čak i podržava iranska vlast, a
Slovenci pak mogu jednostavno dolaziti u Iran i obavljati poslove bez
administrativnih smetnji, kakve pak imaju naši poslovni ljudi, čekajući znatno
vrieme na dobivanje viza za ulazak u Iran.
Budući
sam kao ministar savjetnik bio jedini tog ranga medju veleposlanicima i jer mi
je ovo bio prvi susret sa skupinom visokih članova diplomatskog kora u Tehranu,
nastojao sam biti maksimalno suzdržan u svojim izjavama i pitanjima. Ipak,
sudeći po ovom slučajnom (?) uzorku, dobio sam dojam o dosta dobroj
obaviještenosti diplomata o dogodjajima, ali i o izvjesnoj opuštenosti pa i
indolentnosti. Teška situacija na području srednje Europe (tamo u svakom
razgovoru smještam našu Hrvatsku, i nikad ne volim spominjati Balkan, kao što
uostalom izbjegavam spominjati i usmeno i pismeno naziv države u kojoj je do
prije par godina bila zarobljena Hrvatska) europske diplomate i njihove žene
brine toliko koliko bi se mogla kao primjer ili požar proširiti na njihove
zemlje. No, i to je napredak. Do nedavno takvih misli i nije bilo.
Za
sve dodatne informacije stojim Vam na razpolaganju
Sa štovanjem
mr. Željko
Šikić
Primjedbe
Objavi komentar