VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE U IRANU
Tehran, 10. prosinca 1994.
Dr. Osman Muftić, Veleposlanik
Predmet: pomoć pri dolasku obitelji u posjet
Štovani
gospodine,
Po
dolasku u Tehran ustvrdio sam da je ovdje praktički nemoguće organizirati
školovanje za moje sinove, rodjene 1978. i 1980. godine. Zbog toga sam
prisiljen živjeti odvojeno od obitelji. Ne želim naglašavati neprikladnost
ovakvoga samačkoga života, emocionalnu i praktičku. Samo ću nabrojiti neke
materialne činbenike. Budući da mi obitelj nije tu, uskraćen sam za oko 1.100
DEM dodatka na ženu i djecu svaki mjesec (žena 15%, što čini 750 DEM, a djeca
350 DEM - članak 11. i 13. Pravilnika). S druge strane pak život na dva mjesta
je znatno skuplji, jer je lako izračunati da je nabava, kuhanje i prehrana za
četiri osobe na jednom mjestu jeftinija od istog za jednu osobu na jednoj i tri
osobe na drugom mjestu. Pored toga troškovi grijanja, osnovnih telefonskih
impulsa, struje i vode su boravkom na dvije lokacije udvostručeni. Valja
spomenuti i mogućnost da bi boravkom obitelji ovdje mogao iznajmiti svoj stan u
Hrvatskoj. Sasvim skromna procjena mog gubitka po svim nabrojenim osnovama je
oko 500 DEM. Dakle sveukupni mjesečni gubitak mi je 1600 DEM.
S
druge pak strane Ministarstvo ima manje troškove po osnovi izplaćivanja naknade
za ženu i djecu 1100 DEM ( još i uvećano za socijalno i mirovinsko osiguranje
za ženu). Pored toga godišnja školarina za moju djecu bi iznosila 4.000 $ ili
6000 DEM. Treba takodjer pribrojiti troškove prijevoza u jednom smjeru, koji za
3 osobe iznose cca 3000 $ (4.500 DEM), te pravo odlaska u Hrvatsku jednom u
dvije godine, što iznosi 6000 $, ili svedeno na jednu godinu čini još 3000 $
(4500 DEM) troška godišnje. Troškove preseljenja ovdje i ne spominjem. Dakle
ušteda u prvoj godini za Ministarstvo je veća od 28.200 DEM, a za slijedeće
godine (isključujem troškove dolaska, a sve je ostalo isto) bila bi cca 23,700
DEM.
Približava
se Božić i zimski praznici za djecu. Molim Vas da uzimajući u obzir iznesene
činjenice upotrijebite Vaš utjecaj i omogućite plaćanje troškova prijevoza za
moju obitelj, koja bi mi mogla doći u posjet (pozivom na članak 10. Pravilnika
ili sl.). Posve je očito da bi putni troškovi bili neuzporedivo niži od
nabrojenih ušteda, jedva nešto viši od cijene karata na koju oni dolaskom u
Iran i onako imaju pravo. Meni bi pak uz emocionalno zadovoljstvo bivanja
zajedno s obitelji makar i na kraće vrieme, uz financijsku uštedu, jer to ne bi
palo na teret moje obitelji, izlaženje u susret u ovom pogledu značilo i
uvjerenje, da postoji razumievanje za moj položaj. Alternativno i još
prikladnije rješenje je po spomenutom članku 10. Pravilnika, odredjivanje
izvjesnog dodatka na odvojeni život, koji je zbog navedenih razloga očito
neophodan.
Sa
štovanjem
mr. Željko Šikić
Ministar
savjetnik
Primjedbe
Objavi komentar