Polumjesečno izvješće 2

Tehran, 16. prosinca 1994.

 

predmet: polumjesečno izvješće

 

              Štovani gospodine

 

              Karakteristika je proteklog razdoblja da nije bilo službenih predmeta, koje bi trebalo

pismeno rješavati (ako isključimo konzularne poslove, koje nadzirem u izvjesnoj mjeri). Stoga ovo izvješće sadrži popis posjeta, nešto konzularne problematike i opis vremena, koje sam proveo kao otpravnik poslova zamjenjujući Vas, u kojem razdoblju posebno mjesto zauzimaju iznenadne teškoće u svezi posjeta ministra Torkana Hrvatskoj. 

 

              Susreti

              a) Sudjelovao sam u razgovoru s francuskim veleposlanikom prigodom njegove posjete našem veleposlanstvu i razgledanja izložbe prigodom 900. obljetnice Zagreba. Francuski veleposlanik je u Iranu od ovog ljeta, a prethodnu godinu je proveo kao pomoćnik Owena i Stoltenberga u Hrvatskoj i susjednim kriznim zemljama. Francuski veleposlanik po svojim stavovima, vjerojatno predstavlja prosječno mišljenje dobro upućenih zapadnih diplomata o problemima na našem području. Karakteristično je traženje mogućnosti za podjelu krivice, žaljenje, i neposjedovanje rješenja.

              b) Pokazivao sam istu izložbu sudanskom veleposlaničkom bračnom paru i zadržao se s njima u kraćem razgovoru, koji nije prešao granice uobičajenih uljudnih fraza.

              c) Bio sam nazočan na večeri koju je povodom sv. Nikole organizirao slovenski veleposlanik gospodin Kunić u svojoj rezidenciji. Taj susret sam detaljno opisao svom izvješću: klasa 515, ur br. ZS/2 od 7. prosinca 1994.

              d) U posjet veleposlanstvu došao se predstaviti novi zastupnik "Ferinporta" gospodin Šehović. Pratio ga je dosadašnji predstavnik gospodin Šaravanja.

              e) Razgovarao sam u više navrata s gospodinom Milanom Jurićem, direktorom "Končar inženjeringa", koji je bio u Tehranu i Mashadu zajedno sa svojom zamjenicom gospodjom Miljenkom Vlajčić. Gospodin Jurić je izrazio zadovoljstvo financijskim završetkom ranije obavljenih poslova i dogovorom za neke nove projekte.

              Gospodin Jurić je imao problema u hotelu "Azadi", gdje je odsjeo, jer su mu bili oduzeli putovnicu, o čemu me je obavijestio u noći izmedju 9. i 10. prosinca. Prenio mi je riječi recepcionara da bi sutra trebao iz nekog razloga ići na policiju. Odmah ujutro zbog toga je gospodin Šabanović otišao u hotel "Azadi" i putovnicu je gospodin Jurić dobio bez problema natrag, a policija se više nije spominjala!

 

              Charge d'Affairs

              U razdoblju od 12. prosinca obavljao sam zadatak otpravnika poslova zbog Vaše izočnosti.

              a) Kao najsloženiji problem u tom vremenu pojavila se neizvjesnost oko dugo vremena unaprijed dogovorenog odlaska iranskog ministra prometa i putova gospodina Torkana u Hrvatsku. Nakon višekratnih razgovora sa šefom Ministrova kabineta gospodinom Azizijem, te odgovarajućih kontakata s Vama osobno, sa šeficom kabineta našeg ministra Mudrinića, gospodjom Jolić, s pomoćnikom našeg ministra gospodinom Šimcom, pročelnicom u našem ministarstvu gospodjom Klaić i gospodjicom Enisom Muftić, odlučio sam se napisati kronologiju dogadjanja, kako bi maksimalno izbjegao mogućnosti nesporazuma. Poslao sam je (klasa 513, ur. br. 521-02/94-39) gospodji Jolić, te na znanje Vama i gospodji Klaić. Odmah zatim poslao sam kao dopunu gospodji Jolić još jedan fax (klasa 513, ur. br. 521-02/94-40). Nakon toga još sam telefonom u više navrata razgovarao s gospodinom Azizijem. Karakteristično je njegovo odbijanje slanja bilo kakvog pisma ili pak note u svezi s odgadjanjem ( u prvom trenutku je to bilo u stvari i privremeno otkazivanje) puta ministra Torkana. Iz te činjenice, a i iz samog odgadjanja puta, mogli bi se izvuči izvjesni zaključci. Isto tako već kao indikativan mogao bi se uzeti i dogodjaj s izpraćaja ministra Torkana iz Tehranske zračne luke 15. prosinca u rano jutro. Prethodnog dana šef kabineta ministra Torkana gospodin Azizi, zamolio me za posudbu bilo kakve zemljopisne karte Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Odgovorio sam mu da ću mu pokloniti knjigu na engleskom "Croatia 1994.", koja sadrži i karte i činjenice o našoj zemlji. On mi je predložio da mu to donesem ujutro u zračnu luku, gdje "ću ionako pozdraviti ministra Torkana na odlasku". Napomenuo mi je da dodjem u za to predvidjeni posebni paviljon i rekao točno vrieme odlaska zrakoplova, kao i prikladnih pola sata ranije za pozdrav. Točno u zakazano vrieme, u 6.30 bio sam u pratnji gospode Kuprešaka i Šabanovića, na dogovorenom mjestu, ali me nisu pustili u paviljon. Tek nakon intervencije pojavio se gospodin Azizi, koji se izpričavao, kako ne može ništa učiniti i kako je ulazak u paviljon trebalo "pismeno dogovoriti unaprijed" (usporediti s njegovim odbijanjem bilo kakve pismene obavijesti, a da ne spominjemo izpriku, zbog odgode posjete ministra Torkana Hvatskoj). Budući da se ministar Torkan upravo pojavio, ipak smo ga pozdravili, onako na vratima, ali ni tad nismo pozvani ući u paviljon (ovo me podsjeća me na dogadjaj u Savehu, kad Vi kao veleposlanik, niste pozvani, nego ste dapače bili spriječeni ući na prigodni ručak povodom otvaranja tvornice, iako je tad zajedno s predsjednikom iranske skupštine na ručku po mojoj procjeni bilo bar pedesetak osoba). Predao sam obećanu knjigu gospodinu Aziziju i otišao s dvojbom da li je odnos prema nama uobičajeni odnos iranskih vlasti prema stranim misijama, ili smo mi iznimka, te ako smo iznimka, koji je tome razlog.

              b) Zajedno s gospodinom Kuprešakom poslao sam našem ministru prometa Mudriniću žuran fax u kojem ga informiramo o upravo izišlom članku u "Iran News"-u o sasvim izvjesnoj gradnji transazijske željezničke pruge, koja bi po svemu sudeći trebala imati dosta sigurne izvore financiranja, što bi moglo biti zanimljivo našim tvrtkama, te spomenuto u razgovorima ( klasa 513, ur.br 521-01/94-41)

              c) Obaviest o Vašoj izočnosti poslali smo faxom automatski na čak 77 adresa. Usput je gospodja Razić ispravljala brojeve faxova nekih veleposlanstava, pa je na taj način i evidencija telefonskih brojeva u Veleposlanstvu potpunija.

              d) 12. prosinca stigao je još jedan djelatnik u naše veleposlanstvo, gospodin Tomislav Bušić. Moji prvi dojmovi o ovom mladiću su veoma pozitivni. Djeluje ozbiljno i pouzdano, uredno i marljivo.  Zadovoljan je smještajem.

              e) Gospodinu Kuprešaku i gospodinu Šabanoviću dao sam primjerak izvješća, kakvo bi Vam trebali dostavljati dva puta mjesečno.

 

              Konzularni poslovi

              a) Upoznao sam se s nekim zahtjevima za stjecanje hrvatskog državljanstva

              b) U tijeku sam sa rješavanjem zahtjeva za vize grupe turista(?), koji se zadržavaju u Hrvatskoj samo dva dana, i zatim produžavaju prema Sloveniji. U grupi je devetero djece, šest žena i sedam muškaraca.

              c) Tražio sam od gospodina Šabanovića provjeriti, da li su "studenti", kojima je izdao vize prije 6 mjeseci zaista upisani na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. On je to učinio telefonom. Na fakultetu su mu rekli kako do sad nisu čuli ni za jednog od te grupe.

 

              Sugestija

              Mislim da bi povodom Božića bilo uputno organizirati mali prijam u Veleposlanstvu za naše ljude u Tehranu. Pored službenih predstavnika bilo bi lijepo pozvati i neke druge osobe, kao na primjer oca Petra Rajića ili nogometnog trenera Poklepovića. 

 

              Za dodatne informacije i objašnjenja stojim na razpolaganju.